1 Macabees

Croatian Bible: 1 Macabees

1:1 Aleksandar Makedonac, sin Filipov - tada već gospodar Grčke - provali iz zemlje Kitima i potuče Darija, kralja perzijskog i medijskog, i zakralji se namjesto njega.

1:2 Povede mnoge ratove, zauze tvrđave i poubija kraljeve zemlje.

1:3 Dopro je do nakraj svijeta i poplijenio mnoge narode. Sva zemlja pred njim umuknu, a srce se njegovo uznese i uzoholi.

1:4 Sakupi silnu vojsku, podloži svojoj vlasti krajeve, narode i vladare da mu plaćaju danak.

1:5 Konačno pade u postelju i uvidje da mu je umrijeti.

1:6 Sazva svoje službenike, odličnike koji su s njim rasli od mladosti, i još za života razdijeli im svoje kraljevstvo.

1:7 Tako, pošto je kraljevao dvanaest godina, Aleksandar umrije.

1:8 A njegovi časnici preuzeše vlast, svaki na svome području.

1:9 Svi se oni poslije njegove smrti okruniše, a tako nakon njih i njihovi sinovi. Tako se godine i godine množilo zlo na zemlji.

1:10 Od njih dođe grešni izdanak Antioh Epifan, sin kralja Antioha, koji bijaše talac u Rimu. On se zakralji godine sto trideset i sedme kraljevstva grčkoga.

1:11 U one dane nađoše se u Izraelu ljudi opaki koji stadoše uvjeravati mnoge: "Hajde da sklopimo savez s narodima svojim susjedima, jer otkako se od njih odijelismo, snađoše nas mnoga zla."

1:12 I mnogima se to svidjelo.

1:13 Štoviše, požuriše se neki od naroda i odoše kralju, koji im dopusti da se povedu za poganskim običajima.

1:14 I sagradiše u Jeruzalemu borilište, kako to običavaju pogani,

1:15 prepraviše svoje obrezanje i otpadoše od svetog Saveza. Ujarmiše se s poganima i prodaše se da čine zlo.

1:16 Kad je Antioh učvrstio svoju vlast, poduze da svom kraljevstvu podvrgne Egipat pa da kraljuje dvama kraljevstvima.

1:17 Provali u Egipat sa silnom vojskom, s bojnim kolima i slonovima, s konjicom i velikim brodovljem.

1:18 I zametne rat protiv Ptolemeja, kralja egipatskog, koji pred njim uzmače i pobježe. Padoše mnogi nasmrt ranjeni.

1:19 I tako oni zagospodariše egipatskim utvrđenim gradovima i poplijeniše Egipat.

1:20 A pošto je potukao Egipat, Antioh se godine sto četrdeset i treće vrati i krene protiv Izraela. Uziđe na Jeruzalem sa silnom vojskom.

1:21 Drsko prodre u Svetište i zaplijeni zlatni kadioni žrtvenik, svijećnjak sa svim, priborom,

1:22 stol za prinošenje hljebova, sudove za žrtve ljevanice, kaleže, zlatne kadionice, zavjese, vijence i sav zlatni ures na pročelju Hrama, koje ogoli.

1:23 Zaplijenio je sve srebro i zlato, oteo dragocjeno posuđe i opljačkao tajne riznice koje je mogao pronaći.

1:24 Oplijenivši sve to, vratio se u svoju zemlju, pošto je izvršio pokolj i izgovorio silno bogohulstvo.

1:25 U Izraelu nasta opća tuga po svim mjestima.

1:26 Zastenjaše poglavari i starješine, obnemogoše mladići i djevojke - ljepota ženska sva uvenu.

1:27 Mladoženje udariše u tužaljke; a nevjeste po ložnicama prokukaše.

1:28 Sva se zemlja tresla od žalosti nad svojim stanovnicima, sav se dom Jakovljev obukao u sramotu.

1:29 Nakon dvije godine posla kralj u gradove judejske nadglednika poreza, koji dođe u Jeruzalem s jakom vojskom.

1:30 Najprije im je lukavo govorio o miru, i oni mu povjerovaše. Zatim iznenada navali na grad, potuče ga teškim udarcima i pogubi mnoštvo Izraelaca.

1:31 Opljačka grad, zapali ga vatrom i sruši mu kuće i zid unaokolo.

1:32 Žene i djecu učiniše sebi robljem i porazdijeliše među sobom stoku.

1:33 Zatim su obzidali Davidov grad velikim i jakim zidom, s gordim kulama, i tako im postade utvrdom.

1:34 Ondje smjestiše opaki ološ, ljude protivne Zakonu, koji se tu osiliše.

1:35 Nagomilaše tu oružja i hrane i pohraniše plijen koji poplijeniše u Jeruzalemu. I tako se tu stvorilo neprijateljsko gnijezdo.

1:36 Postade to zasjeda Svetištu, za sve vrijeme opak protivnik Izraelu.

1:37 Proliše krv nevinu naokolo Svetišta i oskvrnuše sveto mjesto.

1:38 Zbog njih pobjegoše žitelji jeruzalemski i grad postade naselje stranaca. Jeruzalem postade tuđina porodu svome, i djeca ga njegova napustiše.

1:39 Svetište njegovo opustje k'o pustinja, blagdani mu se okrenuše u žalovanje, subote u porugu, a slava njegova u ništavilo.

1:40 K'o nekoć slava njegova, namnožila mu se sramota, i sav se ponos njegov okrenu u tugovanje.

1:41 I napisa kralj proglas svemu svom kraljevstvu da svi moraju postati jedan narod i svaki mora ostaviti svoje običaje.

1:42 I svi se narodi pokoriše kraljevoj naredbi.

1:43 I mnogi Izraelci prihvatiše njegovo bogoštovlje i počeše žrtvovati idolima i ne svetkovati subotu.

1:44 A kralj posla u Jeruzalem, i u ostale judejske gradove, poslanice po glasnicima da se svi imaju povesti za običajima tuđinaca koji su u zemlji,

1:45 pa da se u Hramu dokinu paljenice, klanice i ljevanice; da se više ne svetkuju subote i blagdani;

1:46 da se onečisti Svetište i sveti narod;

1:47 da se podignu oltari, sveti gajevi i idoli pa da im se žrtvuju svinje i nečiste životinje;

1:48 da se više ne obrezuju djeca, da se onečiste svakom nečistoćom i gnusobom

1:49 i tako zaborave Zakon i izmijene sve običaje.

1:50 Tko se ne pokori kraljevoj naredbi, osuđen je na smrt.

1:51 Kralj je svem kraljevstvu napisao proglase takva sadržaja i postavio je nadglednike nad svim narodom da se to provede. Svim je judejskim gradovima, svakomu napose, zapovjedio da prinose žrtve.

1:52 I pridružiše im se mnogi od naroda, svi oni koji su otpali od Zakona, i zla velika učiniše u zemlji.

1:53 Takvi primoraše Izraela da se skriva u svakojakim zbježištima.

1:54 Petnaestoga dana mjeseca Kisleva, godine sto četrdeset i pete, sagradio je kralj na oltaru za žrtve paljenice Grozotu pustoši. I u susjednim judejskim gradovima podigoše žrtvenike.

1:55 I palili su tamjan na vratima kuća i po trgovima.

1:56 A u koga nađoše knjige Zakona, razderaše ih i baciše u vatru.

1:57 Ako bi otkrili da tko čuva svitak knjige Saveza ili da pristaje uza Zakon, po kraljevoj je odluci bio ubijen.

1:58 Takvo nasilje provodili su mjesec za mjesecom nad Izraelom, nad svakim koga bi po gradovima otkrili.

1:59 Dvadeset i petoga u mjesecu prinosili su žrtve na žrtveniku podignutu na oltaru za paljenice.

1:60 Po toj zapovijedi pogubljivali su žene koje su dale obrezati svoju djecu;

1:61 objesili bi im o vrat dojenčad i smaknuli ih zajedno sa svim njihovim domom i s onima koji su izvršili obrezanje.

1:62 Uza sve to, mnogi od Izraela ostadoše postojani i pokazaše se hrabri te nisu jeli od nečistih jela.

1:63 Radije su išli u smrt nego da se onečiste hranom ili da oskvrnu sveti Savez. I tako su umirali.

1:64 Uistinu, strašan gnjev bijaše nad Izraelom.

2:1 U one dane Matatija, sin Ivana Šimunova, svećenik iz koljena Joaribova, ode iz Jeruzalema i udari sjedište u Modinu.

2:2 A imao je pet sinova: Ivana prozvana Gadi,

2:3 Šimuna prozvana Tasi,

2:4 Judu prozvana Makabej,

2:5 Eleazara prozvana Avaran, Jonatu prozvana Afus.

2:6 Videći kakva se bogohulstva zbivaju u Judeji i u Jeruzalemu, Matatija

2:7 zavapi: "Jao, zar se zato rodih da gledam zator svog naroda i zator Svetoga grada pa da besposlen sjedim dok nam ga predaju u ruke neprijatelja - Svetište naše u ruke tuđinaca?

2:8 Svetište njegovo postade k'o čovjek bez časti,

2:9 posuđe, slava njegova, za plijen opljačkano; nejačad njegova po trgovima poklana, mladići njegovi hrana oštrim mačevima!

2:10 Ima li naroda kojemu ne pripade dio našega kraljevstva, koji ne prigrabi sebi plijena našega?!

2:11 Sav mu je nakit otet, slobodu zamijeni s ropstvom.

2:12 Gle, Svetište naše - ljepota i slava naša - opustje, oskvrnuše ga pogani!

2:13 Čemu nam život?"

2:14 I razdrije Matatija i njegovi sinovi svoju odjeću, navukoše kostrijet i proplakaše gorko.

2:15 Uto kraljevi ljudi, poslani da sile na otpad, dođoše u Modin da prinude na žrtvovanje.

2:16 Mnogi su od Izraela prišli k njima. Ali Matatija i njegovi sinovi ostadoše postojani.

2:17 Kraljevi ljudi priđu Matatiji i stanu ga nagovarati: "Ti si čovjek ugledan u ovom gradu, častan i utjecajan; uz tebe su tvoji sinovi i braća.

2:18 Priđi dakle prvi i izvrši zapovijed kraljevu, kao što to učiniše drugi narodi, ostali Judejci i preostalo stanovništvo Jeruzalema, pa ćeš i ti i tvoji sinovi ući u krug kraljevih prijatelja i bit ćete čašćeni srebrom i zlatom i mnogim darovima."

2:19 Matatija im jakim glasom odgovori: "Neka se i svi narodi pod kraljevom vlašću njemu pokore tako te svaki od njih odstupi od bogoštovlja svojih predaka i privoli njegovim naredbama,

2:20 ja i moji sinovi i sva braća moja slijedit ćemo Savez otaca svojih.

2:21 Ne dalo Nebo da ostavimo Zakon i zapovijedi.

2:22 I zato ne možemo poslušati kraljevih naloga da prestupimo svoje bogoštovlje ni udesno ni ulijevo."

2:23 Tek što je on to kazao, a Židov neki priđe pred očima sviju da prema kraljevoj zapovijedi žrtvuje na žrtveniku u Modinu.

2:24 Vidje to Matatija, razgnjevi se i srce mu zadrhta, obuzet pravednim gnjevom, potrči i zakla ga na žrtveniku.

2:25 U isti čas ubi i kraljeva čovjeka koji je silio na žrtvovanje i obori žrtvenik.

2:26 Tako provali njegova gorljivost za Zakon kao nekoć Pinhasova protiv Zimrija, sina Šalumova.

2:27 Matatija tada stade vikati gradom iza glasa: "Svaki koji gori ljubavlju za Zakon i stoji uza Savez, neka ide za mnom."

2:28 I pobjegoše u gore on i njegovi sinovi, ostavivši u gradu sve svoje.

2:29 Mnogi tada kojima je bilo stalo do pravednosti i do pravde pobjegoše u pustinju

2:30 sa svojom djecom i ženama i sa svom stokom, jer se zlo oborilo na njih.

2:31 I bi javljeno kraljevim ljudima i posadi koja bijaše u Jeruzalemu, u Davidovu gradu, da su ljudi koji su prekršili kraljevu zapovijed odbjegli u pustinjska skrovišta.

2:32 Jaka vojska dade se za njima u potjeru i stiže ih. Svrstaše se protiv njih, spremni da zametnu s njima bitku u dan subotnji.

2:33 I poručiše im: "Dosta je! Iziđite, pokorite se kraljevu nalogu da spasite život!"

2:34 Ali im oni odgovoriše: "Ne izlazimo i nećemo se pokoriti kraljevu nalogu da skvrnemo dan subotnji."

2:35 Napadoše ih bez oklijevanja.

2:36 A oni im nisu uzvraćali: ni da bi se kamenom na njih nabacili, a kamoli da se utvrde u svojim skrovištima.

2:37 "Umrimo svi," govorahu, "u svojoj nedužnosti. Svjedoče nam nebo i zemlja da nas ubijate nepravedno."

2:38 I zagna se vojska na njih u samu subotu te izginuše svi oni sa svojom djecom i ženama i stokom - oko tisuću duša.

2:39 Doznaše za to Matatija i njegove pristalice i proplakaše gorko:

2:40 "Ako učinimo svi mi tako", rekoše jedan drugomu, "kao ova naša braća, i ne pođemo u boj protiv pogana za svoj život i za svoje svetinje, ubrzo će nas istrijebiti sa zemlje."

2:41 I tako toga dana donesoše odluku: "Tko god nas napadne u dan subotnji, vojevat ćemo protiv njega da svi ne izginemo kao što izgiboše braća naša u zbjegovima."

2:42 Pridružila im se i zajednica Hasidejaca, poizbor junaka u Izraelu, sve ljudi odanih Zakonu.

2:43 I svi drugi koji su bježali od progonstva pridruživali se njima, i tako im je raslo pojačanje.

2:44 Prikupila se tako cijela vojska te su udarali u svom gnjevu na krivce i u svojoj srdžbi na bezakonike. Ostali se razbježaše - da se spase - po poganskim zemljama.

2:45 A Matatija i njegove pristalice stanu obilaziti i razvaljivati žrtvenike.

2:46 Silom su obrezivali neobrezane dječake koje bi našli na području Izraela.

2:47 Progonili su drske tuđince. I pothvat im je uspijevao.

2:48 Zaštitili su tako Zakon od ruku pogana i kraljeva i ne dadoše da osili sila grešnička.

2:49 A kada se Matatijini dani primicahu kraju, reče on svojim sinovima: "U ovo vrijeme, gle, osilila se drskost i pogrda; nastalo je doba razora i ljutog gnjeva.

2:50 Djeco moja! Gorljivo se zauzmite za Zakon i život svoj izložite za Savez naših otaca.

2:51 Spominjite se djela što ih oci naši izvršiše u svoje vrijeme. Steći ćete tako slavu veliku, bit će vam besmrtno ime.

2:52 Nije li se Abraham vjeran pokazao u kušnji i nije li mu to uzeto u pravednost?

2:53 A Josip je u svojoj nevolji očuvao zapovijed i postao gospodar Egipta.

2:54 Pinhas, otac naš, nosio se gorljivošću i primio je obećanje vječnog svećeništva.

2:55 Jošua je ispunio nalog i postao sucem Izraela.

2:56 Kaleb je u zboru bio svjedok istini i zato mu pripade baština u zemlji.

2:57 Davidu, jer bijaše pobožan, kraljevsko je prijestolje zauvijek dano u baštinu.

2:58 Ilija, jer bijaše gorljiv borac Zakona, bi uznesen na nebo.

2:59 Hananija, Azarja i Mišael vjerom se spasiše iz plamena.

2:60 Daniel zbog svoje nedužnosti bi izbavljen iz lavljih ralja.

2:61 Razmotrite i vidite iz koljena u koljeno: svi koji se u nj uzdaše ne poklekoše nikada.

2:62 Ne strašite se prijetnja grešnikovih, jer slava bezbožnikova za gnojište je i za hranu crvima.

2:63 Danas se visoko diže, sutra ga već naći ne možeš: u prah svoj se vratio, propale mu osnove.

2:64 Junaci mi, djeco, budite; Zakona se čvrsto držite da se u njem proslavite.

2:65 Evo vam Šimuna, brata vašega: znam ga, čovjek je razuman; slušajte ga uvijek, on će vam biti otac!

2:66 Juda Makabej, poizbor junak od svoje mladosti, bit će vam vojskovođa i zapovijedat će u ratu protiv pogana.

2:67 Skupite oko sebe sve koji vrše Zakon i osvetite svoj narod.

2:68 Milo za drago vratite poganima i držite se propisa Zakona."

2:69 Tada ih Matatija blagoslovi i bi pridružen svojim ocima.

2:70 Umro je u godini sto četrdeset i šestoj; sahraniše ga u grobnici otaca njegovih u Modinu. Oplakao ga je sav Izrael. Ę(166.-160. prije Krista)

3:1 Matatiju je naslijedio sin njegov Juda Makabej.

3:2 Podupriješe ga sva njegova braća i sve pristalice njegova oca i oduševljeno povedoše rat Izraelov.

3:3 On proširi nadaleko slavu svoga naroda. Poput diva on se u oklop obukao, bojno oružje sebi pripasao. Mnoge je bojeve zametnuo, oštrim mačem tabor štiteći.

3:4 Premac lavu svojim djelima, postade k'o lavić što za plijenom riče.

3:5 Gonio je otpadnike, trag im njušeći; palio je tlačitelje svoga naroda.

3:6 Od straha pred njim dah im prestajao, bezakonici pred njim drhtahu. Spasenje se ruci njegovoj posrećilo.

3:7 Mnogog kralja on je ojadio, a Jakova djelima obradovao. Dok je vijeka blagoslivljat će se uspomena njegova.

3:8 Obilazio gradovima Jude da istrijebi iz njih bezbožnike, od Izraela srdžbu da odvrati.

3:9 Do krajeva zemlje ime mu doprlo, oko sebe sabra raspršene.

3:10 Apolonije sabra pogane i velika vojska krenu iz Samarije da zavojšti na Izraela.

3:11 Saznao za to Juda, pa ga presrete, potuče ga i ubi. Mnogi nasmrt ranjeni pogiboše, a ostali pobjegoše.

3:12 Oplijeniše ih, a Juda sebi prisvoji mač Apolonijev i nosio ga je u boju svega svog života.

3:13 Kad je Seron, sirski vojvoda, čuo da je Juda skupio oko sebe ljude, zbor vjernih, spremnih da svaki čas krenu u rat,

3:14 reče: "Steći ću ime i proslavit ću se u kraljevstvu ako se zaratim s Judom i sa svima njegovima koji preziru kraljevu riječ."

3:15 I krenu i uzađe s njim snažna vojska bezbožnika da ga potpomognu i da se osvete sinovima Izraelovim.

3:16 Dok je uzlazio uza strmen Bet Horona, ispriječi mu se Juda sa šakom ljudi.

3:17 Kad ovi ugledaju vojsku koja je izlazila na njih, rekoše Judi: "Kako će se oduprijeti nas šačica tome silnom mnoštvu? K tome smo obnemogli, cio dan bez hrane."

3:18 A Juda im odgovori: "Lako se može dogoditi da i šačica ljudi ukliješti mnoštvo. A Nebu je svejedno izvojevati spasenje s mnogima ili sa šačicom.

3:19 Pobjeda u ratu ne zavisi od jačine vojske, jer nam od Neba dolazi jakost.

3:20 Ovi izlaze na nas u premoći drskosti i bezakonja, da istrijebe nas i naše žene i djecu našu i da nas oplijene,

3:21 a mi vojujemo za goli život i za svoje svete uredbe.

3:22 Zato će ih Gospod pred našim očima satrti, i ništa se ne bojte."

3:23 Tako reče i obori se iznenada na njih i razbi Serona i svu njegovu vojsku.

3:24 Naže za njima niz kosinu Bet Horona sve do ravnice. Pade ih kakvih osam stotina ljudi, a ostali pobjegoše u Filisteju.

3:25 I zavlada strah pred Judom i braćom njegovom i obuze prepast sve okolne narode.

3:26 Do kralja doprije ime njegovo i po svim se narodima pripovijedalo o Judinim djelima.

3:27 Kad je sve to čuo kralj Antioh, planu on gnjevom i posla da se skupe sve snage njegova kraljevstva - vojska silna.

3:28 Otvori svoje riznice i isplati vojsku za godinu dana i naredi da bude spremna za svaku priliku.

3:29 Uto opazi da presušuje blago u njegovim riznicama i da su mu državni dohoci sve manji zbog razdora i udaraca kojima je izmučio zemlju zatirući zakone koji postojahu odiskona.

3:30 Poboja se dakle da neće, kako je već bivalo, imati odakle podmiriti troškove i smoći darove što ih je prije dijelio podašnom rukom, premašujući u tom svoje prethodnike.

3:31 U toj je tjeskobi odluči poći na Perziju da prigrabi danak od zemalja i da tako namakne mnogo novca.

3:32 Ostavi Liziju, čovjeka ugledna, kraljevskog roda, da vodi državne poslove od Eufrata pa do egipatske granice.

3:33 I povjeri mu skrbništvo nad svojim sinom Antiohom sve dok se on ne vrati.

3:34 Preda mu polovicu svoje vojske s bojnim slonovima i dade mu naredbe o svemu što je naumio, osobito o stanovnicima Judeje i Jeruzalema:

3:35 da se pošalje na njih vojska, da se satre i istrijebi snaga Izraelova i preostatak Jeruzalema, pa da se izbriše i spomen na to mjesto,

3:36 a onda da se na svem onom području nasele tuđinci i njima da se razdijeli njihova zemlja.

3:37 Tada kralj povede sa sobom ostalu polovicu vojske i krenu iz Antiohije, prijestolnice svoga kraljevstva, godine sto četrdeset i sedme. Prijeđe preko Eufrata i poče se probijati kroz gornje krajeve.

3:38 Lizija je izabrao Ptolemeja, sina Dorimenova, Nikanora i Gorgiju, muževe junačne, prijatelje kraljeve.

3:39 S njima posla četrdeset tisuća pješaka i sedam tisuća konjanika da navale na Judeju i da je opustoše po zapovijedi kraljevoj.

3:40 I pokrenu se sva ta vojska, stiže do Emausa i utabori se ondje u nizini.

3:41 Kad se o tome pročulo među trgovcima u onomu kraju, uzeše oni mnogo srebra i zlata i okova te dođoše u tabor da Izraelce pokupuju kao roblje. A zavojevačima se pridružila vojska iz Sirije i drugih zemalja.

3:42 Juda pak i njegova braća vidješe da se množe zla i da su se vojske utaborile na njihovu području, a saznali su i za kraljeve naredbe da im se narod zatre i uništi.

3:43 Rekoše tada jedni drugima: "Podignimo narod svoj od propasti i pođimo u rat za narod svoj i za svetinje svoje!"

3:44 I sazvaše sav zbor da se svi spreme za boj i da se pomole i vapiju za milost i milosrđe.

3:45 Opustje Jeruzalem kao pustinja. Ne bijaše nikog od sve djece njegove da uđe ili da iziđe. Po Svetištu se gazilo, u Tvrđavi se nastaniše stranci, poganima posta svratište. Jakovu je radost iščezla, umuknula mu frula i citara.

3:46 Izraelci se sastadoše u Masfi, pred Jeruzalemom, jer je nekoć Izrael u Masfi imao molitveno mjesto.

3:47 Postili su toga dana i obukli se u kostrijet, posuli glavu pepelom i razderali svoje haljine.

3:48 Razvili su knjigu Zakona da potraže u njoj ono što inače pogani traže od svojih idola.

3:49 Iznesoše svećeničku odjeću i prvine i desetine i pozvaše nazirejce koji su ispunili razdoblje svoga zavjeta.

3:50 I zavapiše tada jakim glasom k Nebu: "Što da sada učinimo sa svim ovim i kamo da ove smjestimo?

3:51 Svetište se tvoje gazi i skvrni, svećenstvo je tvoje tužno, poniženo.

3:52 Pogani se, evo, udružiše protiv nas da nas istrijebe. Ti jedini znadeš što nam spremaju.

3:53 Kako ćemo im odoljeti ako nam ti ne pritečeš u pomoć?"

3:54 I zatrubiše nato u trublje i povikaše iz sveg glasa.

3:55 Juda tada postavi narodu starješine: tisućnike, stotnike, pedesetnike i desetnike.

3:56 Onima pak koji su baš gradili kuću, ili su se tek oženili, ili su sadili vinograd, ili bijahu strašljivice, naredi da se svaki takav, kako i Zakon zapovijeda, vrati kući.

3:57 I vojska krenu i utabori se južno od Emausa.

3:58 Juda izda zapovijed: "Opašite se i budite junaci! Spremni stojte ranom zorom za boj protiv pogana koji se, eto, udružiše da istrijebe nas i naše svetinje.

3:59 Bolje nam je u boju izginuti nego da gledamo zlo svog naroda i svojih svetinja.

3:60 Bit će onako kako Nebo hoće."

4:1 Gorgija povede sa sobom pet tisuća pješaka i tisuću poizbor konjanika; ta je vojska krenula noću

4:2 da izvrši prepad na židovski tabor i da ga iznenadi: vodiči joj bijahu stanovnici Tvrđe.

4:3 Kad je to dočuo Juda, podigao se i on sa svojim junacima da na kraljevu vojsku, koja je bila u Emausu, udari

4:4 dok su joj pripadnici još izvan tabora.

4:5 Gorgija je pak došao noću u Judin tabor i nije našao nikoga, pa je zato stao Židove tražiti po gorama, jer, kako je rekao, "oni bježe pred nama".

4:6 U cik zore pojavi se Juda u ravnici sa samo tri tisuće ljudi. Ti nisu imali prikladna obrambenog oružja ni mačeva.

4:7 Vidjeli su poganski tabor, jak i utvrđen: opkoljavali ga konjanici, ljudi vični boju.

4:8 Juda reče svojim ljudima: "Ne bojte se toga mnoštva i ne plašite se njihovih napadaja.

4:9 Sjetite se da su se naši oci spasili na Crvenom moru kad ih je progonio faraon s vojskom.

4:10 Zavapimo sada k Nebu: ono će nam se možda smilovati, sjetit će se svog Saveza s našim ocima, pa će danas pred nama tu vojsku satrti.

4:11 Tada će svi narodi spoznati da postoji Netko tko izbavlja i spasava Izraela."

4:12 Stranci podigoše oči: opazivši kako im Židovi dolaze s protivne strane,

4:13 iziđoše iz tabora da prihvate bitku. Judini vojnici zatrubiše u trube i zametnuše boj.

4:14 Razbijeni, pogani nagnuše u bijeg prema ravnici.

4:15 Ali svi na zalaznici padoše od mača. Ostale pognaše sve do Gezera i do nizina Idumeje, do Azota i do Jamnije: palo je oko tri tisuće ljudi.

4:16 Kad se Juda vratio s potjere kojoj bijaše na čelu,

4:17 reče narodu: "Ne lakomite se na plijen jer nam prijeti još jedan rat.

4:18 Gorgija je sa svojom vojskom tu u gori. Sad se oduprite našim neprijateljima, borite se protiv njih; potom ćete bez brige pokupiti plijen."

4:19 Juda je još bio u riječi kadli jedan odred proviri s gorskog visa.

4:20 Vidješe da su njihovi raspršeni i da je tabor izgorio: o tome je još svjedočio dim koji se vidio.

4:21 Od toga se prizora prestraviše. A kad su još na ravnici opazili Judinu vojsku spremnu za boj,

4:22 svi pobjegoše u filistejsku zemlju.

4:23 Juda se vratio da im oplijeni tabor. Iznijelo se mnogo zlata, srebra, modra i crvena skrletna platna i golemo drugo blago.

4:24 Na povratku su Židovi hvalili i blagoslivljali Nebo govoreći: "Ono je dobro i njegova je ljubav vječna!"

4:25 Bijaše to dan velike izraelske pobjede.

4:26 Oni pak od neprijatelja koji bijahu utekli dođoše k Liziji i javiše mu sve što se dogodilo.

4:27 Ta ga vijest smete, duh mu klonu, jer se Izraelu nije dogodilo onako kako je on htio niti je bilo onako kako je zapovjedio kralj.

4:28 Zato je iduće godine Lizija sabrao šezdeset tisuća poizbor pješaka i pet tisuća konjanika da svlada Židove.

4:29 Došli su u Idumeju i utaborili se u Betsuru. Juda iziđe protiv njih sa deset tisuća ljudi.

4:30 Kad vidje tu silnu vojsku, pomoli se ovako: "Blagoslovljen da si, spasitelju Izraela, ti koji si satro juriš diva rukom svoga sluge Davida i koji si filistejsku vojsku predao u ruke Šaulova sina Jonate i njegova štitonoše.

4:31 Predaj i ovu vojsku u šake Izraela, svog naroda; neka se osramote i pješaci i konjanici.

4:32 Posij strah u njihovim redovima, uništi uzdanje koje imaju u svoju silu i neka se pokolebaju svojim porazom.

4:33 Obori ih mačem onih koji te ljube, da te hvale pjesmama svi oni koji ti poznaju Ime!"

4:34 I počeše bitku i u srazu prsa o prsa pade iz Lizijine vojske oko pet tisuća ljudi.

4:35 Videći kako mu se osula vojska i kako su neustrašivi Judini junaci, koji su bili spremni junački živjeti ili umrijeti, Lizija se vrati u Antiohiju. Ondje unovači najamnike da iznova, s pojačanom vojskom, provali u Judeju.

4:36 Juda pak i njegova braća rekoše: "Eto, naši su neprijatelji satrti, hajde da očistimo Svetište i posvetimo ga."

4:37 Sabra se sva vojska i pope se na goru Sion.

4:38 Vidjeli su ondje opustjelo sveto mjesto, oskvrnjen oltar, spaljena vrata, u predvorjima naraslo šikarje kao u šumi ili u gorama, a ćelije porušene.

4:39 Razdrli su na sebi odjeću, zakukali i glavu posuli pepelom.

4:40 Potom padoše ničice pa na znak truba zavapiše k Nebu.

4:41 Juda naloži ljudima da tuku one koji su bili u Tvrđi sve dok on Svetište ne očisti.

4:42 Zatim je izabrao svećenike neokaljane, vjerne Zakonu.

4:43 Očistiše oni Svetište, a oskvrnjeno kamenje ukloniše na nečisto mjesto.

4:44 Potom se vijećalo što da se učini od žrtvenika za paljenice, koji je bio oskvrnjen.

4:45 Dođoše na dobru misao da ga uklone, bojeći se da im ne bude na sramotu, jer su ga pogani oskvrnuli. I oboriše žrtvenik.

4:46 Kamenje staviše na prikladno mjesto na hramskoj gori, dok ne dođe prorok koji će o njem odlučiti.

4:47 Nato, prema Zakonu, uzeše neklesano kamenje i podigoše nov žrtvenik, po uzoru na prijašnji.

4:48 Popravili su Svetište i unutrašnjost Doma i posvetili predvorje.

4:49 Pošto su načinili novo sveto posuđe, unijeli su u Hram svijećnjak, kadioni žrtvenik i stol.

4:50 Kadili su tamjan na žrtveniku i zapalili svjetiljke na svijećnjaku koje su rasvijetlile unutrašnjost Hrama.

4:51 Postavili su hljebove na stol i objesili zastore. Tako dovršiše djelo koje su poduzeli.

4:52 Dvadeset i petog dana devetog mjeseca, zvanog Kislev, godine sto četrdeset i osme ustadoše u rano jutro

4:53 i prinesoše po Zakonu žrtvu na novom žrtveniku za paljenice koji bijahu podigli.

4:54 Obnovili su posvetu žrtvenika uz pjesme i zvuke citara, harfa i cimbala u ono isto doba i u isti dan u koji su ga pogani oskvrnuli.

4:55 Sav je narod pao ničice i poklonio se, a zatim upravio hvalu Nebu, onomu koji ih je tako sretno vodio.

4:56 Osam su dana slavili posvetu žrtvenika i radosno prinosili paljenice i žrtve pričesnice i zahvalnice.

4:57 Uresili su pročelje Hrama zlatnim vijencima i štitovima, obnovili ulaz i ćelije i postavili im vrata.

4:58 Nastala je velika radost u narodu i izbrisala se sramota koju su nanijeli pogani.

4:59 Juda je sa svojom braćom i sa svom izraelskom zajednicom odredio da se, počevši od dvadeset i petog dana mjeseca Kisleva, svake godine u svoje vrijeme osam dana radosno i veselo slavi dan posvete žrtvenika.

4:60 U to su vrijeme oko gore Siona sagradili visoke zidove s jakim kulama, bojeći se da pogani ne dođu ta mjesta oskvrnuti kao i prije.

4:61 Juda je ondje smjestio posadu da čuva goru Sion. Utvrdio je Betsur da narod ima tvrđu protiv Idumeje.

5:1 Kad su okolni narodi čuli da je žrtvenik ponovo sagrađen a Svetište uspostavljeno kao i prije, vrlo se razgnjeviše

5:2 i naumiše istrijebiti Jakovljevo pokoljenje što je živjelo među njima; počeli su ubijati i progoniti taj narod.

5:3 Juda zavojeva na Ezavove sinove u Idumeji, na zemlju Akrabatenu, jer su opsjedali Izraelce. Žestoko ih je porazio, ponizio i dočepao se plijena.

5:4 Sjetio se i zloće Bajanovih sinova, koji su zasjedama na putovima narodu postavljali zamke i zapreke.

5:5 Pošto ih je opkolio u kulama, opsjedao ih je i predao ih prokletstvu. Zapalio je i sažgao njihove kule i sve one koji su bili u njima.

5:6 Zatim krenu na Amonce, u kojih je naišao na jaku vojsku i mnogi narod pod poglavarem Timotejem.

5:7 Zapodjeo je s njima mnoge bojeve, potukao ih i slomio im silu.

5:8 Zauze Jazer sa selima njegova područja, a zatim se vrati u Judeju.

5:9 Pogani u Galaadu udružiše se protiv Izraelaca koji su živjeli u njihovim krajevima da ih istrijebe; a Izraelci pobjegoše u tvrđavu Datemu.

5:10 Poslali su Judi i njegovoj braći pisma ovako sastavljena: "Pogani koji nas okružuju udružili se protiv nas da nas unište.

5:11 Spremaju se da osvoje tvrđavu u koju smo se sklonili. Timotej zapovijeda njihovom vojskom.

5:12 Dođi sad i izbavi nas iz njihovih ruku, jer mnogo je naših već palo.

5:13 Pogubili su svu našu braću naseljenu u Tobijinoj zemlji, odveli u ropstvo žene i djecu, imanje im oduzeli i ondje pogubili oko tisuću ljudi."

5:14 Dok se to pismo još čitalo, dođoše drugi glasnici, iz Galileje, razdrte odjeće, donoseći iste vijesti:

5:15 "Udružili se protiv nas iz Ptolemaide i Tira i Sidona sa svim narodima Galileje da nas istrijebe."

5:16 A kad su Juda i narod to čuli, sazvaše veliku skupštinu da vijećaju što da učine za svoju braću izvrgnutu nevoljama i napadajima neprijatelja.

5:17 Juda tada reče bratu Šimunu: "Izaberi sebi ljude pa idi, izbavi svoju braću u Galileji! A ja i brat Jonatan poći ćemo u Galaaditidu."

5:18 Za obranu Judeje ostavi Zaharijina sina Josipa i Azarju, poglavara naroda, s preostalom vojskom.

5:19 I zapovjedi im: "Upravljajte ovim narodom, ali se ne upuštajte u rat protiv poganskih naroda dok se mi ne vratimo."

5:20 Šimunu su dali tri tisuće ljudi za Galileju, a Judi osam tisuća ljudi za Galaaditidu.

5:21 Pošto je otišao u Galileju, Šimun je zametnuo mnoge bojeve protiv pogana, porazio ih i natjerao ih u bijeg; gonio ih je do vrata Ptolemaide.

5:22 Ostavili su na bojištu oko tri tisuće ljudi, od kojih je pokupio plijen.

5:23 Poveo je sa sobom Židove iz Galileje i Arbate sa ženama i djecom i svim njihovim imanjem te ih odveo u Judeju s velikom radošću.

5:24 A Juda Makabej i brat mu Jonatan prijeđoše preko Jordana i tri su dana išli pustinjom.

5:25 Sretoše Nabatejce, koji su ih primili miroljubivo te im pripovjedili sve što se dogodilo njihovoj braći u Galaaditidi:

5:26 kako ih je mnogo zatvoreno u Bosori, u Bosoru, u Alemi, Kasfu, Makedu i Karnainu, a to su sve utvrđeni veliki gradovi;

5:27 kako ima zatvorenih i u ostalim gradovima Galaaditide i kako je neprijatelj odlučio da sutradan napadne te gradove, osvoji ih i u jednom danu istrijebi sve koji se nalaze u njima.

5:28 Juda odmah krenu s vojskom kroz pustinju prema Bosori. Zauze grad i spali ga pošto pobi sve muško oštricom mača i pokupi plijen.

5:29 Odande je krenuo dalje noću i približio se tvrđavi.

5:30 Kad je svanula zora a oni podigli oči, ugledaše bezbrojno mnoštvo kako namješta ljestve i sprave da zauzmu tvrđavu; već su napadali.

5:31 Videći da je napadaj počeo i da se urnebesna vika, pomiješana sa zvukom truba, diže iz grada prema nebu,

5:32 Juda reče ljudima svoje vojske: "Borite se danas za svoju braću!"

5:33 Svrsta ih u tri skupine i tako krenuše na neprijateljsku zalaznicu. Trube odjeknuše i zazivi se podigoše.

5:34 Timotejeva vojska, razabravši da je to Makabej, pobježe pred njim. On ih porazi do nogu: toga dana ostade ih na bojištu oko osam tisuća.

5:35 Pošto je zatim skrenuo na Alemu, napade je, zauze, pobi sve muško, oplijeni je i spali.

5:36 Odande se digao da zauzme Kasfo, Maked, Bosor i ostale gradove Galaaditide.

5:37 Poslije tih događaja Timotej prikupi drugu vojsku i utabori se pred Rafonom s one strane potoka.

5:38 Juda je poslao svoje da izvide tabor i oni mu javiše: "Oko ovog poglavara skupili su se svi pogani koji nas okružuju i stvorili su golemu vojsku;

5:39 najmili su i Arape kao pomoćne odrede; utaborili su se preko potoka, pripravni da te napadnu." Juda krenu da ih presretne.

5:40 Timotej reče zapovjednicima svoje vojske kad su se Juda i njegove čete približili vodi: "Ako prvi prijeđe i udari na nas, nećemo mu moći odoljeti jer će imati prednost;

5:41 a ako se poboji i utabori s one strane potoka, prijeći ćemo mi, udariti i nadvladati ga."

5:42 Kad se približio toku vode, Juda postavi uz potok narodne pisare i naloži im: "Ne dopustite nikomu da razapinje šatora, nego neka idu svi u boj."

5:43 On prijeđe prvi onamo, a za njim je slijedio sav narod. Potjera pred sobom sve pogane. Oni pobacaše oružje i pobjegoše da se sklone u karnainski hram.

5:44 Židovi su najprije osvojili grad, zatim spalili hram sa svima koji su bili u njemu. Tako je oboren Karnain i odonda se Judi nije moglo odoljeti.

5:45 Juda sabra sve Izraelce koji su bili u Galaadu, od najmanjeg do najvećeg, njihove žene i djecu i imanje, i to se golemo mnoštvo uputilo prema judejskoj zemlji.

5:46 Stigli su u Efron, važan i vrlo jak grad što se nalazio na putu. Kako ga nije bilo moguće zaobići ni desno ni lijevo, nije bilo druge nego kroza nj.

5:47 Stanovnici su im uskratili prolaz i vrata zagradili kamenjem.

5:48 Juda im posla poruku sastavljenu ovim miroljubivim riječima: "Pustite nas da prođemo preko vaše zemlje, da dođemo u svoju; nitko vam neće učiniti nikakve štete, samo ćemo proći." Ali im nisu htjeli otvoriti.

5:49 Tada Juda oglasi po vojsci neka svatko ostane na svojem mjestu.

5:50 Junaci vojske zauzeše položaje. Juda je cio dan i cijelu noć napadao, i grad mu pade u ruke.

5:51 Posjekao je sve muško oštricom mača, porušio grad do temelja, oplijenio ga i prošao tim mjestom po tjelesima pobijenih.

5:52 Židovi su pregazili Jordan na velikoj ravnici nasuprot Betšanu.

5:53 Juda je cijelim putem pribirao zaostale i bodrio narod sve dok nije stigao u judejsku zemlju.

5:54 Radosno i veselo uspinjali su se na goru Sion i prinijeli paljenice zato što su se svi u miru vratili i nitko od njih nije stradao.

5:55 Dok su Juda i Jonatan bili u galaadskoj zemlji a Šimun, njihov brat, u Galileji pred Ptolemaidom,

5:56 Josip, Zaharijin sin, i Azarja, zapovjednici vojske, čuli su za njihova sjajna djela i bojeve koje su vodili te rekoše:

5:57 "Proslavimo se i mi, pođimo protiv pogana što su oko nas!"

5:58 I tako dadoše naloge četama kojima su zapovijedali i krenuše na Jamniju.

5:59 Gorgija iziđe iz grada sa svojim ljudima da se s njima pobije.

5:60 Josip i Azarja biše natjerani u bijeg i gonjeni sve do judejskih međa. Palo je u taj dan među izraelskim narodom oko dvije tisuće ljudi.

5:61 Bio je to velik poraz za narod: nisu slušali Judu i njegovu braću, nego mišljahu da će se istaknuti hrabrošću.

5:62 Ali, eto, nisu bili od koljena onih ljudi od kojih je dolazio spas Izraelu.

5:63 Plemeniti Juda i njegova braća uživali su veliku čast pred svim Izraelom i svim poganima gdje su god čuli za njihova imena.

5:64 Ljudi se natiskivali oko njih i klicali im.

5:65 Juda je sa svojom braćom otišao na jug da vojuje protiv Ezavovih sinova. Zauzeo je Hebron i njegova sela, srušio tvrđave, a kule naokolo sve popalio.

5:66 Digavši tabor, ode da osvoji filistejsku zemlju i prođe Marisu.

5:67 Toga su dana u boju pali svećenici koji su se htjeli istaći hrabrošću pa se nepromišljeno upustili u boj.

5:68 Juda se uputio u Azot u filistejskom području i ondje je razrušio žrtvenike, izrezbarene likove njihovih bogova popalio, opljačkao gradove, a onda se vratio u judejsku zemlju.

6:1 U to vrijeme kralj Antioh prolazio gornjim krajevima. Dočuo je da je perzijski grad Elimaida na glasu s bogatstva, sa srebra i zlata,

6:2 da je ondje bogat hram u kojem se nalaze zlatni predmeti vojne opreme, oklopi i oružje što ih je ostavio Filipov sin Aleksandar Makedonski, koji je prvi vladao nad Grcima.

6:3 Zato je krenuo da pokuša zauzeti grad i opljačkati ga, ali nije uspio jer su građani doznali za njegovu nakanu.

6:4 Oni mu se opriješe s oružjem u ruci: natjerali su ga u bijeg te se odande morao, jako ojađen, probijati natrag u Babilon.

6:5 Još dok je bio u Perziji, dođoše i javiše mu kako su poražene čete što su upale u judejsku zemlju.

6:6 I Lizija je navro sa snažnom vojskom, ali je pred Židovima morao pobjeći, jer su oni pobijeđenim vojskama uzeli opremu i obilan plijen i tako postali još jači.

6:7 Srušili su i sramotni kip što ga bijaše podigao na žrtveniku u Jeruzalemu, a svoje su sveto mjesto okružili visokim zidovima, kakvi su bili i prije, pa tako i Betsur, jedan od njegovih gradova.

6:8 Kad je kralj čuo te vijesti, prenerazi se i silno uznemiri; pade na postelju i razbolje se od jada što mu se nije želja ispunila.

6:9 Ostade tako više dana, ali ga je tuga neprestano presvajala. A kad mu bijaše umrijeti,

6:10 dozva sve svoje prijatelje i reče im: "Nestalo je sna s mojih očiju i srce mi je klonulo od jada.

6:11 Zato rekoh u svom srcu: 'U koliku li sam tjeskobu zapao i kakav li me to val nesreće zapljusnuo! Mene koji sam u vrijeme svoje moći bio poštovan i ljubljen.

6:12 Sad mi dolaze na pamet zla koja sam počinio u Jeruzalemu kad sam odande odnio sve zlatno i srebrno posuđe što se u njemu nalazilo i kad sam bez razloga zapovjedio da se stanovnici Jude istrijebe.

6:13 Sad znam da me zbog toga snašlo ovo zlo i da od velike tuge umirem u tuđoj zemlji!'"

6:14 Nato dozva Filipa, jednog od svojih prijatelja, i postavi ga nad svim kraljevstvom.

6:15 I dade mu svoju krunu, plašt i pečatni prsten, i ostavi mu da odgoji njegova sina Antioha, i da ga uputi u vođenje kraljevstva.

6:16 Tu kralj Antioh umrije godine sto četrdeset i devete.

6:17 Kad je Lizija doznao da je kralj umro, postavio mu je za nasljednika njegova sina Antioha, koga je odgajao od njegova djetinjstva. Nadjenuo mu je ime Eupator.

6:18 Ali oni koji su bili u Tvrđi uznemiravahu Izraelce oko Svetišta, neprestano smišljajući kako da im naude i tako pomognu poganima.

6:19 Juda odluči da ih uništi. Zato sazva sav narod na opsadu.

6:20 Sabrali su se i opkolili ih godine sto pedesete. Načinili su strelišta i bojne naprave.

6:21 Ali su neki od opkoljenih probili obruč, a njima se pridružili i neki od bezbožnih Izraelaca.

6:22 Otišli su kralju i rekli mu: "Dokle ćeš oklijevati da nam izvršiš pravdu i osvetiš našu braću?

6:23 Dobre volje pristali smo da služimo tvome ocu i vladamo se prema njegovim nalozima i držimo se njegovih odredaba.

6:24 Zato sinovi našeg naroda opsjedaju Tvrđu i zamrziše na nas. I poubijali su sve koji su im dopali šaka i razgrabili su nam baštinu.

6:25 I nisu samo na nas podigli ruke: podigli su ih i na sve tvoje krajeve.

6:26 Evo, sad opsjedaju jeruzalemsku Tvrđu: hoće da je zauzmu, a utvrdili su Svetište i Betsur.

6:27 Ako im se ne ispriječiš, učinit će još i više, a ti ih više nećeš zaustaviti."

6:28 Na te se riječi kralj razgnjevi. Sabra sve svoje prijatelje, starješine svojih pješaka i zapovjednike konjanika.

6:29 Došle su mu i najamničke čete drugih kraljevina i od morskih otoka.

6:30 Broj se njegovih snaga podigao na sto tisuća pješaka i dvadeset tisuća konjanika i trideset i dva slona uvježbana za rat.

6:31 Došli su preko Idumeje i opsjeli Betsur, dugo ga tukli i čak napravili bojne naprave. Ali su oni iz grada provaljivali, palili naprave i hrabro se borili.

6:32 Tada se Juda, prekinuvši opsadu Tvrđe, utabori kod Bet Zaharije, nasuprot kraljevskom taboru.

6:33 Kralj ustade u ranu zoru i požuri se sa svojom vojskom prema Bet Zahariji. Njegove su čete zauzele borbene položaje, a trube zatrubile.

6:34 Slonovima su davali grožđani i dudov sok da ih potaknu za boj.

6:35 Životinje su razmjestili među bojne redove. Uza svakog slona poredali su tisuću pješaka opremljenih lančanim oklopima i brončanim šljemovima, a k tomu su svakoj životinji pridijelili i pet stotina odabranih konjanika.

6:36 Ti su upravljali svim pokretima životinje, pratili je svuda i od nje se nisu udaljivali.

6:37 Na svakog slona privezali su potpruzima jaku drvenu obrambenu kulu. U svakoj su, uz Indijca, bila četiri snažna ratnika.

6:38 Ostale je konjanike kralj razmjestio na oba krila vojske da uznemiruju neprijatelje i pokrivaju bojne redove.

6:39 Kad je sunce obasjalo zlatne i mjedene štitove, zablistale su od njih gore i zasvijetlile poput upaljenih zublja.

6:40 Jedan se dio kraljevskih četa razvi po gorskim visovima, a drugi po nizinama i svi se pokrenuše u čvrstom i uređenom rasporedu.

6:41 Uzdrhtaše svi koji su čuli graju toga mnoštva, bahat njegovih stopala i zveket oružja, jer ta je vojska bila vrlo velika i jaka.

6:42 Juda se sa svojom vojskom upusti u boj. U kraljevskoj vojsci pade šest stotina ljudi.

6:43 Uto je Eleazar, zvan Auran, opazio jednu životinju opremljenu kraljevskom ormom, višu od ostalih. Pomisli da je u njoj kralj

6:44 i žrtvova se da izbavi svoj narod i steče vječno ime.

6:45 Hrabro potrča prema životinji, posred bojnog reda. Ubijao je desno i lijevo, a neprijatelji se pred njim razdvojili.

6:46 Uvuče se pod slona, probode ga mačem i ubi. Životinja se strovali na Eleazara i zgnječi ga. Tako on pogibe ondje.

6:47 Židovi su, videći silnu kraljevsku snagu i žestoku vojsku, pred njom uzmakli.

6:48 Kraljevska vojska krenu protiv Židova u Jeruzalemu. Kralj je opsjedao Judeju i goru Sion,

6:49 a s onima u Betsuru sklopio je mir. Ti su izišli iz grada jer više nisu mogli izdržati opsadu: nisu imali hrane. Bila je, naime, subotnja godina, zemlja počivala.

6:50 Kralj je zaposjeo Betsur i ondje smjestio posadu.

6:51 Prilično je dugo opsjedao Svetište. Služio se protiv njega strelištima, bojnim napravama, bacačima plamena, kamenja i strelica, a tako i praćarama.

6:52 I opsjednuti uzimahu naprave protiv napadača. Borba potraja dugo.

6:53 Ali u skladištima nestalo hrane. Bila je sedma godina, a, osim toga, Izraelci dovedeni u Judeju iz poganskih krajeva bijahu potrošili i posljednje zalihe.

6:54 Tako su u Svetištu ostavili malo ljudi jer je zavladala glad. Ostali se raspršili svaki na svoju stranu.

6:55 Filip, koga je kralj Antioh još za svoga života odabrao da njegova sina Antioha odgaja za prijestolje,

6:56 vratio se iz Perzije i Medije s vojskom koja je pratila kralja. Sad je nastojao da zagospoduje državnim poslovima.

6:57 Na tu vijest Lizija je samo gledao da što prije ode. Rekao je kralju, vojskovođama i ljudima: "Svaki smo dan slabiji, imamo sve manje hrane, a mjesto koje opsjedamo dobro je utvrđeno. Osim toga, čekaju nas poslovi kraljevstva.

6:58 Pružimo, dakle, desnicu tim ljudima, sklopimo mir s njima i sa svim njihovim narodom.

6:59 Dopustimo im da žive po svojim običajima kao i prije, jer su se radi svojih zakona, kad smo ih dokinuli, na nas razgnjevili i sve ovo počinili."

6:60 Taj je prijedlog kralju i starješinama bio po volji. Po poslanicima ponudio je Židovima mir, a oni ga prihvatiše.

6:61 Kralj i starješine potkrijepiše sporazum zakletvom, pa su opsjednuti izišli iz Tvrđe.

6:62 Potom kralj uziđe na goru Sion. Tu vidje kako je mjesto utvrđeno, pogazi svoju zakletvu i zapovjedi da se ono poruši.

6:63 Nato hitno podiže tabor i vrati se u Antiohiju. Tu nađe Filipa gospodarem grada. Udari na grad i silom ga osvoji.

7:1 Godine sto pedeset i prve uteče iz Rima Seleukov sin Demetrije, iskrca se sa malo ljudi u nekom primorskom gradu i ondje se zakralji.

7:2 Kad je ulazio u kraljevski dvor svojih otaca, vojska je uhvatila Antioha i Liziju da ih dovede pred njega.

7:3 Kad je on to doznao, reče: "Ne pokazujte mi njihovih lica!"

7:4 Vojska ih pogubi, a Demetrije zasjede na prijestolje svoga kraljevstva.

7:5 Potom su k njemu došli svi bezakonici i bezbožnici iz Izraela, a predvodio ih Alkim, koji je htio postati velikim svećenikom.

7:6 Oni su pred kraljem optuživali narod govoreći: "Juda je sa svojom braćom pobio sve tvoje prijatelje, a nas je izagnao iz zemlje.

7:7 Zato pošalji čovjeka u koga imaš povjerenje: neka ode onamo i vidi kako je Juda opustošio nas i kraljevsku zemlju, pa neka kazni te ljude i sve njihove pomagače!"

7:8 Vladar je izabrao Bakida, jednog od kraljevih prijatelja, upravitelja Prekorječja, čovjeka ugledna u kraljevstvu i vjerna kralju.

7:9 Njega posla s bezbožnikom Alkimom, komu je potvrdio svećeništvo, i zapovjedi mu da se osveti Izraelcima.

7:10 Oni su otišli i s velikom vojskom stigli u judejsku zemlju. Poslali su glasnike Judi i njegovoj braći s miroljubivim riječima, punim himbe.

7:11 Ali oni nisu vjerovali njihovim riječima, jer vidješe kako su došli s velikom vojskom.

7:12 A oko Alkima i Bakida okupilo se vijeće zakonoznanaca da pronađe pravedno rješenje.

7:13 Među Izraelcima prvi su Hasidejci zatražili da se s njima sklopi mir.

7:14 Govorahu oni: "S vojskom je došao svećenik od Aronova plemena. Neće nam učiniti ništa nažao."

7:15 Govorio je s njima miroljubivo, uvjeravao ih i zaklinjao se: "Nećemo vam učiniti ništa nažao, ni vama ni vašim prijateljima."

7:16 Oni mu povjerovaše. A on zapovjedi te između njih uhvatiše šezdeset ljudi i pogubiše ih onaj isti dan, prema riječima Pisma:

7:17 "Razbacali su tjelesa tvojih svetaca i prolili njihovu krv oko Jeruzalema i ne bijaše nikoga da ih ukopa."

7:18 Tada strah i trepet obuze sav narod. Rekoše: "Nema u njih ni istine ni pravde, pogazili su nagodbu i zakletvu koju su položili."

7:19 Bakid ode iz Jeruzalema i utabori se kod Betzeta. Tu je uhvatio mnoge ljude koji su, s nekima od naroda, uskočili k njemu. Bacio ih je u velik bunar.

7:20 Zatim je zemlju predao Alkimu i ostavio s njim vojsku da mu pomaže. Bakid se vrati kralju.

7:21 Alkim se stao boriti za velikosvećeničku čast.

7:22 Oko njega sabraše se svi koji su smućivali svoj narod. Zavladali su judejskom zemljom i počinili mnogo zla u Izraelu.

7:23 Kad je Juda vidio da zlodjela Alkima i njegovih pristalica protiv Izraelaca nadmašuju i sama poganska zlodjela,

7:24 stade obilaziti svim judejskim krajevima osvećujući se istaknutim prebjezima i braneći im prolaz zemljom.

7:25 Kad je Alkim spoznao da se Juda sa svojim pristašama osilio i kad je razabrao da im se neće moći oprijeti, vratio se kralju te ih optužio još gore.

7:26 Tada kralj posla Nikanora, jednog od svojih najistaknutijih vojskovođa, koji bijaše neprijatelj Izraelu; naloži mu kralj da istrijebi taj narod.

7:27 Došavši u Jeruzalem s mnogobrojnom vojskom, Nikanor poruči Judi i njegovoj braći ove himbeno miroljubive riječi:

7:28 "Neka između mene i vas ne bude rata. Posjetit ću vas miroljubivo, sa slabom pratnjom."

7:29 Stigao je k Judi. Mirno su jedan drugoga pozdravili, ali neprijatelji bijahu spremni da ugrabe Judu.

7:30 Razabravši da je k njemu došao s podmuklim nakanama, Juda se prepade te ga više ne htjede vidjeti.

7:31 Nikanor uvidje da su mu otkrili namjeru te zametnu protiv Jude boj kod Kafarsalama.

7:32 Tu je od Nikanorovih ljudi palo oko pet stotina, a ostali pobjegoše u Davidov grad.

7:33 Poslije tih događaja Nikanor se pope na goru Sion. Iz svetog mjesta izišli su neki svećenici i narodni starješine da ga mirno pozdrave i pokažu mu paljenicu koja se prinosi za kralja.

7:34 Ali im se on naruga, ismija ih, onečisti i obasu pogrdama.

7:35 U napadu gnjeva progovorio je ovako: "Ako se Juda sa svojom vojskom ovaj put ne preda u moje ruke, spalit ću tu građevinu kad se, nakon pobjede, vratim ovamo." Potom je izišao sav razjaren.

7:36 Svećenici su ušli, stali pred žrtvenik i Svetište i progovorili suznih očiju:

7:37 "Ti si izabrao ovaj Dom da se posveti tvom Imenu, da tvome narodu bude kuća molitve i prošnje.

7:38 Osveti se tom čovjeku i njegovoj vojsci da padnu od mača! Spomeni se njihove hule i ne daj da odahnu!"

7:39 Nikanor je otišao iz Jeruzalema i utaborio se kod Bet Horona. Tu mu se pridružila sirska vojska.

7:40 Juda se pak utaborio kod Adase, sa tri tisuće ljudi. On se ovako pomolio:

7:41 "Kad su te poslanici asirskoga kralja pohulili, izišao je tvoj anđeo i pobio njegovih sto osamdeset i pet tisuća.

7:42 Tako danas satri pred nama tu vojsku da svi ostali znaju da je bezbožnički govorio protiv tvog Svetišta i sudi mu po njegovoj zloći!"

7:43 Vojske su zapodjele boj trinaestog dana mjeseca Adara. Nikanorova vojska bijaše razbijena, a i on pade u bici.

7:44 Kad su vojnici vidjeli da im je pao Nikanor, bacili su oružje i razbježali se.

7:45 Židovi su ih gonili dan hoda, od Adase do okolice Gezera, trubeći za njima bojnim trubama.

7:46 Iz svih okolnih judejskih sela izlazili su stanovnici i opkoljivali bjegunce. Ti su srtali jedni na druge. Svi su pali od mača, nijedan nije izbjegao.

7:47 Uzeše plijen od njih. Zatim odsjekoše Nikanoru glavu i desnicu, koju je tako oholo dizao; odnijeli su ih i podigli na vidiku Jeruzalemu.

7:48 Narod se silno radovao. Taj je dan slavio kao velik blagdan veselja.

7:49 Odredili su da se taj dan slavi svake godine trinaestog Adara.

7:50 Tako se judejska zemlja malo smirila.

8:1 Tada je Juda dočuo za Rimljane: kako su moćni i blagonakloni prema svojim privrženicima, kako sklapaju prijateljstvo s onima koji im se obraćaju i kako su veoma jaki.

8:2 Pripovijedali su mu o njihovim ratovima i junaštvima kojima su se istaknuli protiv Gala, kako su ih svladali i prisilili na danak,

8:3 o svemu što su izveli u Hispaniji da se domognu rudnika srebra i zlata,

8:4 kako su razboritošću i ustrajnošću zavladali svim onim područjem, a ono je od njih veoma udaljeno; kako su potukli kraljeve koji su s kraja zemlje dolazili da ih napadaju, nanijeli im velike poraze i kako im neki donose godišnji danak.

8:5 Napokon su oružjem satrli Filipa i kitijskoga kralja Perzeja, a tako upokorili i druge koji se bijahu digli na njih.

8:6 Porazili su azijskog kralja Antioha Velikog, koji je na njih pošao u rat sa stotinu dvadeset slonova, s konjanicima, bojnim kolima i mnogobrojnim pješacima.

8:7 Uhvatili su ga živa, odredili da on i njegovi nasljednici plaćaju težak danak, da dadu taoce i prepuste im

8:8 zemlju indijsku, medijsku i lidijsku i neke od svojih najljepših pokrajina, koje onda dadoše kralju Eumenu.

8:9 Kad su pak neki iz Grčke naumili doći da ih istrijebe,

8:10 Rimljani su za to doznali i na njih poslali samo jednog vojskovođu. Udarili su na njih te je palo mnogo žrtava. Odveli su u ropstvo njihove žene i djecu i oplijenili ih. Zavladali su njihovom zemljom, razorili im tvrđave i podjarmili ih sve do danas.

8:11 A i druga kraljevstva i otoke koji su im se opirali Rimljani su satrli i podložili.

8:12 Svojim pak prijateljima i onima koji se u njih uzdaju ostali su vjerni. Podložili su kako obližnje tako i udaljene kraljeve, boje ih se svi koji čuju za njihovo ime.

8:13 Komu žele vlast, njemu je i daju. Svrgavaju pak koga ne žele. Vrlo su ojačali.

8:14 Unatoč svemu tome nijedan se od njih nije okrunio niti obukao grimizom da bi se tako proslavio.

8:15 Osnovali su vijeće u kojem svaki dan vijeća trista i dvadeset članova, savjetujući se bez prestanka o svom puku, radi njegova blagostanja.

8:16 Svake godine povjeravaju jednome čovjeku da vlada i upravlja cijelim carstvom. Svi toga jednog čovjeka slušaju: među njima nema ni zavisti ni ljubomore.

8:17 Tada Juda izabra Ivanova sina Eupolema, iz Akosove kuće, i Eleazarova sina Jasona i posla ih u Rim da s Rimljanima sklope prijateljstvo i savez

8:18 da bi se tako oslobodili jarma. Uvidjeli su da grčko kraljevstvo porobljuje Izraela.

8:19 Poslije vrlo duga putovanja stigli su u Rim, ušli u senat i ovako progovorili:

8:20 "Juda zvan Makabej i njegova braća sa židovskim narodom poslali su nas k vama da s vama sklopimo savez i prijateljstvo i da nas ubrojite u svoje saveznike i prijatelje."

8:21 Taj se zahtjev senatorima svidio.

8:22 Evo prijepisa ugovora koji su urezali u brončane ploče i poslali Židovima u Jeruzalem kao ispravu o miru i savezu:

8:23 "Neka sreća prati Rimljane i židovski narod na moru i na kopnu zavazda! A mač i neprijatelj bio od njih daleko!

8:24 Ako, prije svega, Rimu ili kojemu od njegovih saveznika diljem njegove vladavine zaprijeti rat,

8:25 židovski će se narod na njegovoj strani boriti svim srcem, koliko prilike budu zahtijevale.

8:26 Protivnicima neće davati niti ih opskrbljivati žitom, oružjem, novcem ni lađama. Tako je zaključio Rim. I on će vjerno vršiti svoje obaveze, a da ne prima jamstvo.

8:27 Isto tako, ako židovski narod bude prvi napadnut, Rimljani će se na njegovoj strani boriti svom dušom, koliko to od njih budu zahtijevale prilike.

8:28 Napadačima neće se davati ni žita, ni oružja, ni novaca, ni lađa. Tako je zaključio Rim i on će se ovih obaveza držati bez prijevare.

8:29 Takav su savez Rimljani sklopili sa židovskim narodom.

8:30 Ako bi pak poslije toga jedni ili drugi htjeli štogod dodati ili oduzeti, mogu to učiniti po svojoj volji, i što god dodaju ili oduzmu to će ih obvezivati.

8:31 Što se tiče zala koja im je nanio kralj Demetrije, pisali smo mu ovako: 'Zašto pritišćeš jarmom Židove, naše prijatelje i saveznike?

8:32 Potuže li se još jednom na tebe, ustat ćemo na obranu njihovih prava i zavojštit ćemo protiv tebe na moru i na kopnu.'"

9:1 Kad je Demetrije dočuo da je u borbi poginuo Nikanor i njegova vojska, ponovo je poslao Bakida i Alkima u Judeju, na čelu desnoga krila.

9:2 Oni se uputiše prema Galileji i opsjednuše Mesalot na području Arbele. Pošto su ga zauzeli, pogubili su mnogo stanovnika.

9:3 Prvoga mjeseca godine sto pedeset i druge utaborili su se pred Jeruzalemom,

9:4 a potom su sa dvadeset tisuća pješaka i dvije tisuće konjanika otišli u Beerzet.

9:5 Juda se sa tri tisuće odabranih ratnika utaborio u Eleasi.

9:6 Videći velik broj neprijatelja, uplašiše se. Mnogi pobjegoše iz tabora. U njem nije ostalo više od osam stotina ljudi.

9:7 Juda je vidio da mu se vojska raspala prije bitke. Klonulo mu srce jer više nije imao vremena da je sakupi.

9:8 Onako zabrinut reče onima koji su preostali: "Ustanimo! Hajdemo na protivnike! Možda ćemo ih ipak suzbiti."

9:9 Oni su ga odvraćali riječima: "Zasad možemo samo spasiti život, tako da se sa svojom braćom vratimo i nastavimo borbu. Sad nas je zaista premalo."

9:10 Juda odvrati: "Ne, toga neću nikad učiniti da od njih bježim! Ako nam je došlo vrijeme, poginimo junački za svoju braću i ne ostavljajmo ljage na svojoj slavi!"

9:11 Vojska je krenula iz tabora i stala prema njima. Konjanici se razdijelili na dva odreda, praćari i strijelci stupiše na čelo vojske, a tako i udarne čete, sve sami junaci. Bakid je držao desno krilo,

9:12 bojni se red približavo uza zvuk trube sa dva boka.

9:13 Oni na Judinoj strani i sami zatrubiše, potresla se zemlja od bojnog tutnja. Bitka se zapodjela ujutro i trajala do večera.

9:14 Juda je opazio da je Bakid s jezgrom svoje vojske nadesno: oko njega se okupili svi srčani ljudi

9:15 i razbili su desno krilo i gonili ga do gore Azara.

9:16 Ali kad su Sirci s lijevoga krila opazili da im je desno krilo provaljeno, nagnuše za Judom i njegovim ljudima i napadoše ih s leđa.

9:17 Zametnula se ogorčena borba i ranjeni su mnogi s jedne i druge strane.

9:18 I Juda je pao, a ostali se razbjegli.

9:19 Jonatan i Šimun podigli su svog brata Judu i pokopali ga u grobu svojih otaca u Modinu.

9:20 Oplakivao ga je sav Izrael i ljuto tužio za njim, naričući više dana ovako:

9:21 "O, kako pade junak, Izraelov spas!"

9:22 Ostala Judina djela, njegovi ratovi, junaštva koja je izvršio i dokazi njegove slave nisu zapisani jer ih bijaše u obilju. Ę(160.-143. prije Krista)

9:23 Kad je poginuo Juda, podigli su glave svi bezakonici na svem izraelskom području i ponovo se pojavili svi zlotvori.

9:24 Kako je u to vrijeme pritisnula veoma velika glad, zemlja je prešla na njihovu stranu.

9:25 Bakid je namjerno izabirao bezbožne ljude da upravljaju zemljom.

9:26 Ti su kod Judinih prijatelja vršili premetačine i istrage i dovodili ih Bakidu, koji ih je kažnjavao i izvrgavao ruglu.

9:27 Tada se u Izraelu razbjesnilo takvo ugnjetavanje kakva nije bilo u sve vrijeme otkad se više nije pojavljivao prorok.

9:28 Onda se okupiše svi Judini prijatelji i rekoše Jonatanu:

9:29 "Otkako je umro tvoj brat Juda, nema više čovjeka slična njemu da se opre našim neprijateljima, Bakidu i mrziteljima našega naroda.

9:30 Zato te, dakle, danas biramo na njegovo mjesto da nam budeš poglavar i vođa u borbi koju smo poduzeli."

9:31 Tako je Jonatan prihvatio vodstvo i naslijedio svoga brata Judu.

9:32 Kad je Bakid za to doznao, samo je gledao da ubije Jonatana.

9:33 Čim je za to dočuo, Jonatan je sa svojim bratom Šimunom i sa svima onima koji su ih pratili pobjegao u pustinju Tekou i utaborio se kraj vode Asfara.

9:34 Bakid je to saznao u subotnji dan, pa je i on sa svim svojim vojnicima prešao preko Jordana.

9:35 Jonatan je poslao svoga brata, kao vođu pratnje, da zamoli prijatelje Nabatejce kako bi kod njih ostavili obilnu opremu.

9:36 Ali Amrajevi sinovi, oni iz Medabe, iziđoše i uhvatiše Ivana sa svim što je imao i otiđoše s tim plijenom.

9:37 Poslije tih događaja javili su Jonatanu i njegovu bratu Šimunu da Amrajevi sinovi slave veliku svadbu i da vrlo svečano iz Nadabata vode nevjestu, kćer jednoga od uglednih ljudi u Kanaanu.

9:38 Tada se oni sjetiše krvavog svršetka svoga brata Ivana. Popeše se i sakriše u gori.

9:39 Podigoše oči i vidješe gdje se usred nejasna žagora pomalja velika povorka, kako za njom slijedi ženik sa svojim prijateljima i braćom, a prate ih bubnjevima, glazbalima i bogatom opremom.

9:40 Židovi su nasrnuli na njih iz zasjede i stali ih ubijati. Mnogi su stradali, a ostali utekoše u goru. Odneseno im je sve što su imali.

9:41 Tako im se svadba okrenula u žalost, a zvuk glazbe u plač.

9:42 Pošto su ljuto osvetili krv svoga brata, vratiše se na muljevite obale Jordana.

9:43 Kad je to čuo Bakid, došao je u subotnji dan s mnogom vojskom na obalu Jordana.

9:44 Tada Jonatan reče svojim ljudima: "Na noge! Borimo se za svoje živote, jer danas nije kao što je bilo jučer i prekjučer.

9:45 Eto, rat je pred nama i za nama. Posvuda je voda Jordana, mulj i šikarje: nema uzmaka.

9:46 Zato sad zavapite k Nebu da izbjegnete sili svojih neprijatelja!"

9:47 Boj se zametnuo. Jonatan je pružio ruku da udari Bakida, ali mu je ovaj izmakao: skočio je unazad.

9:48 Onda se Jonatan sa svojim ljudima baci u Jordan i prepliva na drugu stranu, ali protivnici nisu za njima prelazili preko Jordana.

9:49 Taj je dan na Bakidovoj strani palo oko tisuću ljudi.

9:50 Vrativši se u Jeruzalem, Bakid poče u Judeji graditi tvrde gradove, tvrđavu u Jerihonu, Emausu, Bet Horonu, Betelu, Tamnati, Faratonu, Tefonu, s visokim zidovima, vratima i prijevornicama.

9:51 U svakoj je ostavio posadu da divlja protiv Izraela.

9:52 Utvrdio je Betsur, Gezer i Tvrđu. Po njima je razmjestio vojnike i zalihe hrane.

9:53 Pokupio je za taoce sinove zemaljskih starješina i stavio ih pod stražu u jeruzalemskoj Tvrđi.

9:54 Godine stotinu pedeset i treće, drugoga mjeseca, zapovjedio je Alkim da sruše zid unutarnjeg dvorišta Svetišta. Tako je uništio djela proroka i počeo razaranje.

9:55 U to je vrijeme Alkima udarila kap i spriječila njegove pothvate. Usta mu zamuknuše: onako uzet, nije više mogao istisnuti ni riječi niti je mogao svojoj kući davati naloge.

9:56 I Alkim tako umrije u živim mukama.

9:57 Kad je Bakid vidio da je Alkim umro, vratio se kralju i judejska je zemlja počinula dvije godine.

9:58 Svi su se bezakonici savjetovali ovim riječima: "Gle, Jonatan i njegovi žive mirno i bezbrižno. Hajde da sad dovedemo Bakida neka ih u jednoj noći pohvata sve."

9:59 Potom su otišli i posavjetovali se s njim.

9:60 Bakid se podigao s velikom vojskom i tajno pisao svim svojim pristalicama u Judeji da pohvataju Jonatana i njegove ljude. Ali ne mogoše tako, jer su oni doznali za njihovu namjeru.

9:61 Štoviše, uhvatili su pedesetak ljudi u zemlji, počinitelje te opačine, pa su ih pogubili.

9:62 Potom se Jonatan i Šimun sa svojim ljudima skloniše u Betbasi u pustinji. Tu su popravili ono što je ondje bilo opustošeno i mjesto utvrdiše.

9:63 Kad je za to doznao Bakid, skupio je sve svoje ljude i pozvao svoje pristaše u Judeji.

9:64 Otišao se utaboriti kod Betbasija, opsjedao ga više dana i izradio bojne naprave.

9:65 Jonatan je u gradu ostavio svoga brata Šimuna, a sam je sa šakom ljudi izišao na obilazak po okolini.

9:66 Tukao je Odomeru i njegovu braću i Fasironove sinove u njihovu taborištu. Počeli su vojevati i uzlažahu s vojskom.

9:67 Šimun je sa svojim ljudima provalio iz grada i spalio bojne naprave.

9:68 Udarivši na Bakida, razbiše ga i teško ga ojadiše, pomrsiše mu namjeru i vojni pohod.

9:69 Razgnjevi se on protiv odmetnika koji su mu savjetovali da dođe u tu zemlju, pobi mnoge te sa svojim ljudima odluči da se vrati kući.

9:70 Na tu vijest posla Jonatan k njemu poslanike da s njim uglave mir i povratak zarobljenika.

9:71 On na to pristade i ostade vjeran svojim obvezama. Zakle mu se da više nikad, dok god živi, neće protiv njega ništa poduzimati.

9:72 Pošto mu je predao roblje što ga je prije u judejskoj zemlji zarobio, Bakid se vratio u svoju zemlju i više nije dolazio na židovsko područje.

9:73 Mač je otpočinuo u Izraelu. Jonatan se nastani u Mikmasu, gdje je počeo suditi narodu. Iz Izraela je istrijebio bezbožnike.

10:1 Godine sto i šezdesete krenu Antiohov sin Aleksandar, nazvan Epifan, da zaposjedne Ptolemaidu. Primili su ga i on poče u njoj vladati.

10:2 Kad je to doprlo do ušiju kralja Demetrija, skupio je vrlo jaku vojsku i izišao protiv njega u boj.

10:3 Ujedno je Demetrije poslao Jonatanu vrlo miroljubivo pismo u kojemu mu obećava da će ga uzvisiti u dostojanstvu.

10:4 Zapravo je u sebi govorio: "Treba da s tim ljudima žurno sklopimo mir prije nego ga oni s Aleksandrom sklope protiv nas.

10:5 Jonatan će se sjetiti svih zala što smo ih nanijeli njemu, njegovoj braći i njegovu narodu."

10:6 Čak ga je ovlastio da diže vojsku, proizvodi oružje i naziva se njegovim saveznikom. Zapovjedio je da mu se iz Tvrđe predaju taoci.

10:7 Jonatan ode u Jeruzalem i poruku pročita pred svim narodom, a tako i pred onima u Tvrđi.

10:8 Ti su se zaista zaprepastili kad su čuli da mu je kralj dao pravo da diže vojsku.

10:9 Ljudi iz Tvrđe predali su Jonatanu taoce, a on ih je vratio njihovim roditeljima.

10:10 Jonatan se nastanio u Jeruzalemu i počeo ponovo zidati i obnavljati grad.

10:11 Napose je poslenicima zapovjedio da se ponovo podigne bedem, a gora Sion okruži i utvrdi klesanim kamenjem; oni tako i učiniše.

10:12 Pobjegli su stranci koji su se nalazili u tvrđavama što ih je sagradio Bakid.

10:13 Svaki je od njih ostavio svoj položaj i vratio se u svoju zemlju.

10:14 Jedino su u Betsuru ostali neki od onih koji su pogazili Zakon i zapovijedi: tu im bijaše utočište.

10:15 Kralj Aleksandar dočuo je za obećanja što ih je Demetrije dao Jonatanu. Kazivali su mu i o ratovima i junaštvima kojima su se istakli on i njegova braća i o mukama koje su morali pretrpjeti.

10:16 Povikao je: "Hoćemo li ikad naći takva čovjeka? Učinimo ga, dakle, svojim prijateljem i saveznikom!"

10:17 Napisao mu je i poslao pismo ovako sastavljeno:

10:18 "Kralj Aleksandar pozdravlja svog brata Jonatana.

10:19 Čuli smo o tebi da si hrabar i moćan čovjek i da si dostojan da budeš naš prijatelj.

10:20 Zato te danas postavljamo vrhovnim svećenikom tvog naroda i dajemo ti naslov kraljeva prijatelja (i ujedno mu posla grimiznu kabanicu i zlatnu krunu), da pristaješ uz nas i s nama sačuvaš prijateljstvo."

10:21 I Jonatan se odjenu svetom odjećom sedmoga mjeseca godine sto i šezdesete o Blagdanu sjenica. Skupio je zatim vojsku i nabavio mnogo oružja.

10:22 Kad je Demetrije za to čuo, ožalosti se i reče:

10:23 "Zašto smo dopustili da nas preteče Aleksandar i ugrabi prijateljstvo Židova i tako učvrsti svoj položaj?

10:24 Pisat ću im i ja uvjerljivo i ponuditi im položaj i bogatstvo, ne bi li mi bili na pomoć."

10:25 I posla im pismo ovog sadržaja: "Kralj Demetrije pozdravlja židovski narod.

10:26 Čuli smo i radujemo se što ste održali svoje ugovore sklopljene s nama i ostali nam vjerni prijatelji i što niste prešli k našim neprijateljima.

10:27 Ostanite nam vjerni i dalje, a mi ćemo vam dobročinstvima vraćati ono što za nas budete činili.

10:28 Oprostit ćemo vas mnogih daća i podijelit ćemo vam darove.

10:29 Već sad vas oslobađam i sve Židove razrješavam dažbina, poreza na sol i krunskog nameta.

10:30 I trećinu zemaljskih proizvoda i polovicu plodova s drveća što mi pripadaju otpuštam od danas pa ubuduće judejskoj zemlji i trima pokrajinama što su joj pridijeljene u Samariji i Galileji - od današnjeg dana pa zauvijek.

10:31 Jeruzalem neka je svet i slobodan sa svojim područjem, slobodan od svih desetina i daća.

10:32 Odričem se posjedovanja jeruzalemske Tvrđe i predajem je vrhovnom svećeniku da u njoj smjesti ljude koje sam izabere da je čuvaju.

10:33 Otpuštam bez otkupa svaku judejsku osobu odvedenu u zarobljeništvo izvan judejske zemlje gdje se god u mom kraljevstvu nalazila. Hoću da svi budu slobodni od nameta, oni i njihova stoka.

10:34 Neka svi blagdani, subote, mjeseci mlađaci i zakonski dani, a tako i tri dana prije i tri dana poslije blagdana, neka svi budu za sve Židove u mom kraljevstvu dani oprosta i oslobođenja.

10:35 Nitko neće imati pravo da i u čemu progoni ili uznemiruje nekoga od vas.

10:36 Židovi će se upisivati u kraljevsku vojsku do trideset tisuća ljudi, primat će plaću kakva pripada svim kraljevskim vojnicima.

10:37 Neki će od njih biti porazmješteni po velikim kraljevskim tvrđavama, a drugi će biti u povjerljivim službama kraljevstva. Neka njihovi zapovjednici i starješine proiziđu iz njihovih redova i neka žive po svojim zakonima, kako je kralj odredio za judejsku zemlju.

10:38 One tri pokrajine što su Judeji pridijeljene od Samarije neka se pripoje Judeji i budu njezine, tako da se nađu pod istim poglavarom, da ne slušaju druge vlasti osim vlasti vrhovnog svećenika.

10:39 Ptolemaidu s njezinim okružjem dajem na dar Svetištu u Jeruzalemu da se tako podmiruju troškovi Svetišta.

10:40 Ja osobno davat ću svake godine petnaest tisuća šekela od kraljevskih dohodaka u mjestima za to prikladnim.

10:41 I sve ostalo što službenici nisu predali kao prijašnjih godina davat će odsad za potrebe Hrama.

10:42 Osim toga, i onih pet tisuća srebrnih šekela što su ih svake godine ubirali od dohodaka Svetišta neka se otpusti i neka pripadne svećenicima koji vrše službu.

10:43 Tko god zatraži utočište u jeruzalemskom Hramu i na njegovu području, a kralju duguje poreze ili što drugo, bit će slobodan sa svim svojim imanjem što ga posjeduje u mom kraljevstvu.

10:44 Za gradnju i obnavljanje Svetišta neka se troškovi isto tako namiruju iz kraljevih dohodaka.

10:45 Jednako će se iz kraljevskih dohodaka namirivati i troškovi za gradnju jeruzalemskih zidova i okolnih utvrda te za gradnju zidova po judejskim gradovima."

10:46 Kad su Jonatan i narod čuli za ta obećanja, nisu povjerovali niti ih prihvatili, jer su se sjećali koliko je mnogo zlostavljao Izraela i koliko ga je ugnjetavao.

10:47 Zato su pristali uz Aleksandra, jer je u njihovim očima on imao miroljubive namjere. Zato su mu bili stalni saveznici.

10:48 Tada je kralj Aleksandar skupio velike snage i krenuo protiv Demetrija.

10:49 Pošto su ta dva kralja zametnula borbu, Demetrijeva vojska naže u bijeg, a Aleksandar ju je progonio i nadvladao.

10:50 Vodio je žestoku borbu do zalaska sunca. Toga je istog dana Demetrije poginuo.

10:51 Tada je Aleksandar poslao egipatskom kralju Ptolemeju poslanike s ovom porukom:

10:52 "Budući da sam se vratio u svoje kraljevstvo, sjeo na prijestolje svojih otaca, preuzeo vlast, razbio Demetrija i zavladao našom zemljom,

10:53 budući da sam zametnuo s njime boj pa smo razbili njega i njegovu vojsku i sjeli na njegovo kraljevsko prijestolje,

10:54 hajde da se sprijateljimo: daj mi svoju kćer za ženu, bit ću ti zet i dat ću ti, isto kao i njoj, darove tebe dostojne!"

10:55 Kralj Ptolemej odgovorio je ovako: "Sretna li dana kad si se vratio u zemlju svojih otaca i sjeo na njihovo kraljevsko prijestolje!

10:56 Sad ću ti učiniti ono što si pisao, ali mi dođi u susret u Ptolemaidu da se vidimo, i bit ću ti tast, kako si rekao."

10:57 Ptolemej je otišao sa svojom kćeri Kleopatrom iz Egipta i došao u Ptolemaidu godine sto šezdeset i druge.

10:58 Kralj Aleksandar došao mu u susret, a on mu dao svoju kćer Kleopatru te je u Ptolemaidi veličanstveno proslavio njezinu udaju, kako pristaje kraljevima.

10:59 Kralj Aleksandar pisao je Jonatanu da mu dođe u posjete.

10:60 Dođe on svečano u Ptolemaidu i sastade se sa oba kralja. Obdari mnogim srebrom i zlatom njih i njihove prijatelje. Podijelio je mnogo darova i ugodio im.

10:61 Tada su se protiv njega urotili pokvarenjaci iz Izraela, izraelski ološ, te ga optužili. Ali ih kralj nije poslušao.

10:62 Nego kralj zapovjedi da Jonatanu skinu njegovu odjeću i da ga odjenu grimizom, pa tako i učiniše.

10:63 Kralj ga posadi kraj sebe i zapovjedi svojim dostojanstvenicima: "Prođite s njim posred grada i objavite da se nitko ničim protiv njega ne smije potužiti i nitko ga ne smije ničim uznemirivati."

10:64 Kad su tužitelji vidjeli kakva mu se iskazuje čast, kako glasnici pred njim izvikuju, kako se zaogrnuo grimizom, svi pobjegoše.

10:65 Kralj ga je počastio, upisao ga među svoje prve prijatelje i postavio za vojskovođu i namjesnika.

10:66 Potom se Jonatan mirno i veselo vratio u Jeruzalem.

10:67 Godine sto šezdeset i pete došao je s Krete Demetrijev sin Demetrije u zemlju svojih otaca.

10:68 Kad je za to dočuo kralj Aleksandar, vrlo se ožalostio i vratio u Antiohiju.

10:69 Demetrije potvrdi Apolonija za namjesnika u Celesiriji, a ovaj sabra veliku vojsku te se utabori kod Jamnije. Velikom svećeniku Jonatanu poruči ovo:

10:70 "Ti mi se suprotstavljaš posve sam, tako te sam zbog tebe izvrgnut ruglu i sramoti. Zašto ti vladaš u gorama protiv nas?

10:71 Ako li se pouzdaješ u svoju vojsku, siđi k nama u dolinu da se tu ogledamo, jer sa mnom je snaga gradova.

10:72 Pitaj i doznat ćeš tko sam ja i koji su ostali što mi pomažu. Kažu da nam nećete odoljeti, jer su ti oci u dva maha bili u vlastitoj zemlji natjerani u bijeg.

10:73 Tako se ni sad nećeš oduprijeti konjaništvu i tolikom pješaštvu u ravnici, gdje nema kamenja ni stijena ni mjesta kamo da pobjegneš."

10:74 Kad je Jonatan čuo Apolonijevu poruku, sva mu se duša uzbunila. Odabrao je deset tisuća ljudi te izišao iz Jeruzalema. Njegov brat Šimun došao mu je u pomoć.

10:75 Utaborili se pred Jopom. Građani su mu zatvorili vrata, jer je u Jopi bila Apolonijeva posada. Započeše napadati.

10:76 Građani se uplašiše i otvoriše vrata, i tako Jonatan zagospodari Jopom.

10:77 Kad je za to dočuo Apolonije, svrsta za borbu tri tisuće konjanika i mnoštvo pješaka i krenu prema Azotu, kao da će samo proći, ali je odmah zaokrenuo u dolinu jer je imao mnoštvo konjanika u koje se uzdao.

10:78 Jonatan pohita za njim do Azota i tu se dvije vojske sukobiše.

10:79 Ali je Apolonije iza njih ostavio skrivenih tisuću konjanika.

10:80 Jonatan je znao da iza njega ima zasjeda. Konjanici su opkolili njegovu vojsku i na vojnike odapinjali strelice od jutra do mraka.

10:81 Vojska je dobro izdržala, onako kako je odredio Jonatan, dok su se, naprotiv, konji izmorili.

10:82 Šimun priskoči sa svojom vojskom i navali na bojni red, jer je konjaništvo već obnemoglo. Neprijatelji su bili slomljeni te su pobjegli.

10:83 Konjanici se raspršili po ravnici, a bjegunci stigli u Azot i ušli u hram Dagona, svoga idola, da se spase.

10:84 Ali je Jonatan spalio Azot i gradove oko njega te pokupio plijen i spalio Dagonov hram i sve one koji su se u nj sklonili.

10:85 Osam je tisuća ljudi palo od mača i bilo spaljeno.

10:86 Jonatan ode odande i utabori se kod Askalona. Tu su mu građani izišli u susret s velikim slavljem.

10:87 Poslije toga Jonatan se sa svojima vratio u Jeruzalem s obilnim plijenom.

10:88 Kad je kralj Aleksandar čuo za te događaje, iskaza još veće počasti Jonatanu.

10:89 Poslao mu je zlatnu kopču koja se po običaju daje kraljevskim rođacima. Poklonio mu je u posjed Akaron sa svim njegovim područjem.

11:1 Egipatski je kralj sakupio mnogo vojske kao što je pijeska na morskoj obali, a tako i mnogo brodova, u namjeri da se lukavo dočepa Aleksandrova kraljevstva i pripoji ga svome.

11:2 Pođe u Siriju s prijateljskim riječima. Građani su mu otvarali vrata gradova, izlazili mu u susret, jer je kralj Aleksandar naložio da ga primaju. Bio mu je tast.

11:3 Ali čim bi Ptolemej ušao u koji grad, ondje bi odmah smjestio posadu.

11:4 Kad se približavao Azotu, pokazali su mu spaljen Dagonov hram, opustošeni Azot s okolinom, razbacana mrtva tijela i izgorjele ostake onih koje je Jonatan spalio u ratu. Nagomilali su ih na hrpu na kraljevu putu.

11:5 Pripovijedali su kralju što je Jonatan učinio, željeli ga oklevetati. Ali je kralj šutio.

11:6 Jonatan je došao u Jopu i svečano se pridružio kralju. Pozdravili su se i tu prenoćili.

11:7 Jonatan je kralja ispratio do rijeke koja se zove Eleuter, a zatim se vratio u Jeruzalem.

11:8 Kralj Ptolemej zavladao je primorskim krajevima do Seleucije na moru. Počeo je snovati pakosne osnove protiv Aleksandra.

11:9 Poslao je poslanike kralju Demetriju s porukom: "Hajde da među sobom sklopimo savez. Dat ću ti svoju kćer koju ima Aleksandar i kraljevat ćeš u kraljevstvu svog oca.

11:10 Žao mi je što sam njemu dao svoju kćer. On mi radi o glavi."

11:11 Oklevetao ga je jer je poželio njegovo kraljevstvo.

11:12 Oduzeo mu je svoju kćer i dao je Demetriju. Raskinuo je veze s Aleksandrom, i njihovo neprijateljstvo postade očito.

11:13 Ptolemej je ušao u Antiohiju i okrunio se krunom Azije; tako se okrunio dvjema krunama: egipatskom i azijskom.

11:14 Kralj Aleksandar bio je u to vrijeme u Ciliciji, jer su se stanovnici onih krajeva pobunili.

11:15 Kad je Aleksandar za sve to čuo, pošao je protiv njega u boj. Ptolemej krenu na nj s jakom vojskom i natjera ga u bijeg.

11:16 Aleksandar pobježe u Arabiju da se ondje skloni, a Ptolemej je slavio slavlje.

11:17 Arapin Zabdiel odrubi Aleksandru glavu i posla je Ptolemeju.

11:18 Treći dan potom umro je kralj Ptolemej, a građani su pobili njegove posade po tvrđavama.

11:19 Kraljem je godine sto šezdeset i sedme postao Demetrije.

11:20 U to je vrijeme Jonatan sabrao one koji su bili u Judeji da osvoji jeruzalemsku Tvrđu. Napao ju je s mnogo bojnih naprava.

11:21 Tada su neki mrzitelji svog naroda, ljudi bezakonici, otišli kralju i javili mu kako Jonatan opsjeda Tvrđu.

11:22 Na tu se vijest kralj razgnjevi. Čim je to čuo, odmah krenu u Ptolemaidu. Odande je pisao Jonatanu da prekine opsadu i što prije dođe u Ptolemaidu na razgovor s njim.

11:23 Kad je Jonatan primio taj poziv, zapovjedio je da se nastavi opsada. U pratnji izraelskih starješina i svećenika, koje je izabrao, i sam se izvrže opasnosti.

11:24 Ponijevši srebra i zlata, odjeće i mnogo drugih darova, otišao je kralju u Ptolemaidu. Kralj ga primi milostivo.

11:25 Neki su ga odmetnici optuživali,

11:26 ali je kralj učinio s njime kao što i njegovi prethodnici: odlikova ga pred svim svojim prijateljima.

11:27 Potvrdio mu je veliko svećeništvo i sve ostale časti što ih je imao otprije i uvrstio ga među svoje prve prijatelje.

11:28 Jonatan je zamolio kralja da Judeju oslobodi od plaćanja poreza, a ujedno i tri pokrajine Samarije, a za to mu obeća tri stotine talenata.

11:29 Kralj bijaše s time sporazuman te Jonatanu o svemu tome izda pismo ovog sadržaja:

11:30 "Kralj Demetrije pozdravlja brata Jonatana i judejski narod.

11:31 Prijepis pisma što smo ga o vama pisali svome rođaku Lastenu upućujemo i vama da znate:

11:32 kralj Demetrije pozdravlja oca Lastena.

11:33 Odlučili smo da učinimo dobro judejskom narodu, svojim prijateljima i vjernim saveznicima, zbog njihove blagonaklonosti prema nama.

11:34 Potvrđujemo im i judejsko područje i tri pokrajine - Aferemu, Lidu i Ramataim - koje su bile oduzete Samariji i pripojene Judeji, sa svime što im pripada. Svima koji prinose žrtve u Jeruzalemu to je u naknadu za poreze što ih je kralj ondje svake godine ubirao na poljski prirod i plodove drveća.

11:35 Što se tiče naših ostalih prava na desetine i namete, na solarinu i krunski danak što nam pripada, sve im to od danas otpuštamo.

11:36 Ništa od toga neće biti opozvano odsele pa dovijeka.

11:37 Zato se sad pobrinite i načinite od ovoga prijepis, pa dajte Jonatanu da se na svetoj Gori stavi na vidljivo mjesto."

11:38 Kad je kralj Demetrije vidio da mu se zemlja pod njegovom vladom umirila i da mu se više nitko ne opire, otpustio je sve svoje čete, svaku u svoje mjesto, osim onih stranih, koje je unovačio na otocima pogana. Zato su ga zamrzile sve čete njegovih otaca.

11:39 Tada je Trifon, koji je prije pristajao uz Aleksandra, videći da se sve čete bune protiv Demetrija, otišao k Arapinu Jamlikuu, koji je odgajao Aleksandrova sina Antioha.

11:40 Usrdno ga je nagovarao da mu preda dječaka, da se sin zakralji umjesto svog oca. Obavijestio ga je o svemu što je učinio Demetrije i kako ga mrze njegove čete. Ondje je ostao mnogo vremena.

11:41 Međuto je Jonatan zatražio od kralja Demetrija da iz jeruzalemske Tvrđe i ostalih tvrđava povuče posade koje su neprestano ratovale s Izraelcima.

11:42 Demetrije je poručio Jonatanu: "Ne samo da ću to za tebe i tvoj narod učiniti negu ću tebe i tvoj narod obasuti častima čim mi se za to pruži prilika.

11:43 Zasad bi dobro učinio kad bi mi u pomoć poslao ljude, jer su mi se sve moje čete iznevjerile."

11:44 Jonatan mu je u Antiohiju poslao tri tisuće ljudi vičnih ratu. Kad su stigli kralju, on se njihovu dolasku silno obradova.

11:45 Gotovo stotinu i dvadeset tisuća građana okupilo se usred grada u namjeri da ubiju kralja.

11:46 Kralj je utekao u dvor, a građani zaposjeli ulice i počeli napadati.

11:47 Tada kralj pozva u pomoć Židove. Oni se svi odmah skupiše oko njega, potom se raziđoše po gradu i toga dana pobiše do stotinu tisuća stanovnika.

11:48 Zapalili su grad i pokupili toga dana mnogo plijena i tako izbaviše kralja.

11:49 Kad su građani vidjeli da Židovi po miloj volji gospodare gradom, klonuli su srcem i zavapili kralju:

11:50 "Pruži nam desnicu, pa neka Židovi prestanu udarati na nas i na grad."

11:51 Odbacili su oružje te sklopili mir. Židovi su se proslavili pred kraljem i pred svima pripadnicima njegova kraljevstva. Istakli su se u njegovim državama i vratili u Jeruzalem s mnogo plijena.

11:52 Kralj je Demetrije opet sjeo na svoje kraljevsko prijestolje, i zemlja je pod njegovom upravom bila mirna.

11:53 Ali je prekršio sva svoja obećanja, zavadio se s Jonatanom, nije više priznavao njegovih usluga nego ga silno žalostio. Okršaj kod Hasora

11:54 Poslije toga vratio se Trifon i s njim dječak Antioh, koji se zakraljio i ovjenčao krunom.

11:55 Tada su se oko njega skupile sve čete kojih se Demetrije riješio. Zaratile su s Demetrijem, natjerale ga u bijeg i porazile.

11:56 Trifon se dočepao slonova i zavladao Antiohijom.

11:57 Mladi je Antioh pisao Jonatanu ovo: "Potvrđujem te za vrhovnog svećenika i postavljam te nad četiri pokrajine i određujem da budeš među kraljevim prijateljima."

11:58 Ujedno mu je poslao zlatno posuđe i stolni pribor, ovlastio ga da pije iz zlatnih čaša, da se oblači u grimiz i nosi zlatnu kopču.

11:59 Njegova brata Šimuna postavio je za vojskovođu od Tirskih stepenica do međa egipatskih.

11:60 Jonatan krenu na obilazak Prekorječja i gradova. Sva sirska vojska prešla je na njegovu stranu da se s njim zajedno bori. Kad je došao u Askalon, građani su ga svečano dočekali.

11:61 Odande je otišao u Gazu. Gaza je zatvorila vrata, pa ju je uzeo opsjedati, a okolicu paliti i plijeniti.

11:62 Gažani su stali Jonatana zaklinjati, a on im dade mira, ali je sinove njihovih starješina uzeo za taoce i poslao ih u Jeruzalem. Potom je prošao zemljom do Damaska.

11:63 Jonatan je čuo da su Demetrijevi zapovjednici došli u Kedeš u Galileji s velikom vojskom da ga maknu s dužnosti.

11:64 On krenu prema njima, a svoga brata Šimuna ostavi u zemlji.

11:65 Šimun je opsjedao Betsur, napadao ga mnogo dana i opkoljavao stanovnike.

11:66 Tada ga zamoliše za mir, a on prihvati. Ali moradoše isprazniti to mjesto, a on zaposjede grad i smjesti u nj posadu.

11:67 Jonatan se sa svojom vojskom utaborio kod Genezaretskoga jezera, a u ranu su zoru dosegli ravnicu Hasor.

11:68 Strana vojska pođe ravnicom da ga presretne, pošto mu je u gorama postavila zasjedu. Dok je ta vojska nadirala ravno,

11:69 ljudi iz zasjede izbili su iz skrovišta i zametnuli bitku.

11:70 Svi se Jonatanovi ljudi razbježaše, nijedan od njih nije ostao, osim Matatije, Apsalomova sina, i Jude, Halfijeva sina, zapovjednika njegovih vojnika.

11:71 Tada Jonatan razdrije odjeću na sebi, glavu posu prašinom i pomoli se.

11:72 Vrati se u borbu i suzbi neprijatelja i natjera ga u bijeg.

11:73 Kad su to vidjeli oni koji bijahu pobjegli, vratiše se k njemu te su s njim tjerali neprijatelja do Kedeša, do njegova tabora, pa se tu i oni utaboriše.

11:74 Taj su dan pale tri tisuće ljudi tuđinske vojske. Jonatan se tada vrati u Jeruzalem.

12:1 Videći da mu je pogodna prilika, Jonatan izabra ljude i posla ih u Rim da s Rimljanima potvrde i obnove prijateljstvo.

12:2 Jednaka je pisma poslao i Spartancima i drugima.

12:3 Tako su oni otišli u Rim, ušli u senat i rekli: "Veliki svećenik Jonatan i narod židovski poslaše nas da među sobom obnovimo prijateljstvo i savezništvo kakvo je bilo prije."

12:4 Dali su im pisma za vlasti svake zemlje, s preporukom da ih upute u miru u judejsku zemlju.

12:5 Evo prijepisa pisma koje je Jonatan pisao Spartancima:

12:6 "Veliki svećenik Jonatan, narodno vijeće, svećenici i ostali narod židovski pozdravljaju svoju braću Spartance.

12:7 Već prije poslao je Arije, koji je vladao među vama, velikom svećeniku Oniji pismo u kojem potvrđuje da ste naša braća, kako to pokazuje priloženi prijepis.

12:8 Onija je s počastima dočekao čovjeka koji je bio poslan i primio je pismo koje je jasno govorilo o savezništvu i prijateljstvu.

12:9 Što se nas tiče, iako nam to ne bi bilo potrebno budući da nam za utjehu stoje na raspolaganju Svete knjige,

12:10 pokušali smo nekoga poslati da se obnovi bratstvo i prijateljstvo koje nas s vama veže, da se ne otuđimo od vas, jer je proteklo mnogo vremena od vašeg poslanstva.

12:11 Mi se vas neprestano sjećamo u svako doba i u svakoj prilici, o blagdanima i ostalim svečanim danima, kad prinosimo žrtve i molimo, kako se pristoji i dolikuje sjećati se braće.

12:12 Radujemo se vašoj slavi.

12:13 Oko nas su se umnožile nevolje i ratovi i na nas su zavojštili kraljevi naši susjedi.

12:14 U tim ratovima nismo vam htjeli biti na teret, kao ni ostalim našim saveznicima i prijateljima,

12:15 jer nam s Neba dolazi pomoć koja nas jača. Tako smo izbavljeni od svojih neprijatelja, a oni su poniženi.

12:16 Izabrali smo, dakle, Antiohova sina Numenija i Jasonova sina Antipatra i poslali ih k Rimljanima da s njima obnove prijateljstvo i savez koji nas je ujedinjavao prije.

12:17 Njima smo naložili da pođu i k vama, da vas pozdrave i uruče vam naša pisma o obnavljanju bratstva.

12:18 I sad će nam biti drago ako nam na to odgovorite."

12:19 Ovo je prijepis pisma što su ga oni poslali Oniji:

12:20 "Spartanski kralj Arije pozdravlja velikog svećenika Oniju.

12:21 Našlo se u spisu o Spartancima i Židovima da su braća i da su od Abrahamova roda.

12:22 Sad, kad to znamo, bit će nam drago ako nam pišete o vašem blagostanju.

12:23 Mi vam pišemo ovako: vaša stada i vaša dobra naša su, a naša su vaša. Zato smo odredili da vam se u tom smislu donese poruka."

12:24 Uto je Jonatan dočuo da su se Demetrijevi zapovjednici vratili s jačom vojskom nego prije da udare na nj.

12:25 Izišao je iz Jeruzalema i krenuo prema njima u zemlju Hamat, jer im nije htio dopustiti da uđu u njegovu zemlju.

12:26 Poslao je uhode u njihov tabor. Ti su se vratili i javili mu kako se spremaju da noću navale na njih.

12:27 Kad je zašlo sunce, Jonatan je zapovjedio svojima da bde i oružje drže pod rukom, da svu noć budu spremni na boj. Oko tabora postavio je predstraže.

12:28 Na vijest da su Jonatan i njegovi spremni na boj, neprijatelji su se uplašili i klonuli srcem te su u svom taboru zapalili vatre.

12:29 Ali Jonatan i njegovi vojnici nisu do jutra znali za njihov odlazak, jer su vidjeli da gore vatre.

12:30 Jonatan ih stade goniti, ali ih ne stiže budući da su prešli rijeku Eleuter.

12:31 Jonatan je odatle krenuo protiv Arapa koji se zovu Zabadejci te ih razbio i oplijenio.

12:32 Zatim je digao tabor i došao u Damask i prošao svu tu zemlju.

12:33 A Šimun se zaputio i dopro sve do Askalona i susjednih mjesta. Skrenuo je u Jopu i zauzeo je.

12:34 Čuo je, naime, da stanovnici kane to mjesto predati Demetrijevim pristašama. U nj je smjestio posadu da ga čuvaju.

12:35 Kad se Jonatan vratio, sazvao je skupštinu narodnih starješina i s njima odlučio da u Judeji sagradi tvrđave,

12:36 da nadogradi jeruzalemske zidove, podigne visoku pregradu između Tvrđe i grada i tako odijeli Tvrđu od grada, osami je da njezini ljudi ne mogu ni kupovati ni prodavati.

12:37 Sabrali su se da ponovo ozidaju grad. Srušio se dio zida na potoku s istočne strane. Obnovili su četvrt zvanu Kafenata.

12:38 A Šimun ponovo sagradi Adidu u Šefeli, utvrdi je i namjesti vrata s prijevornicama.

12:39 Trifon je snovao da zavlada Azijom, ovjenča se krunom i digne ruku na kralja Antioha.

12:40 Bojeći se da ga Jonatan ne spriječi i da na nj, ako ustreba, ne zavojšti, smišljao je kako bi ga uhvatio i ubio. Krenuo je u Betšan.

12:41 Jonatan iziđe preda nj sa četrdeset tisuća ljudi izabranih za borbu. Došao je u Betšan.

12:42 Trifon je vidio kako je došao s velikom vojskom pa se pobojao na nj staviti ruku.

12:43 I tako ga primi s počastima, preporuči ga svim svojim prijateljima, obdari ga i svojim prijateljima i četama zapovjedi da ga slušaju kao njega samoga.

12:44 Jonatanu je rekao: "Zašto si zamarao sav taj narod kad među nama ne prijeti rat?

12:45 Pošalji ih, dakle, svojim kućama, izaberi nekoliko ljudi da te prate pa hajde sa mnom u Ptolemaidu. Predat ću ti taj grad kao i ostale tvrđave, ostatak četa i sve službenike, zatim ću se vratiti i otići, jer radi toga sam i došao."

12:46 Jonatan mu povjerova i učini kako je on rekao. Otpustio je čete da odu u židovsku zemlju.

12:47 Uza se je ostavio tri tisuće ljudi, od kojih je dvije tisuće odvojio u Galileji, a tisuću ih je pošlo s njim.

12:48 Kad je Jonatan ušao u Ptolemaidu, njezini stanovnici zatvoriše vrata, uhvatiše ga i posjekoše sve njegove pratioce.

12:49 Trifon je poslao pješake i konjanike u Galileju i u veliku ravnicu da pobiju sve Jonatanove pristalice.

12:50 Ti su doznali da je Jonatan uhvaćen i da je poginuo zajedno sa svima svojima. Ohrabrili su jedni druge i pošli stisnutih redova, spremni za boj.

12:51 Kad su progonitelji vidjeli da im je život ugrožen, vratiše se.

12:52 Svi su živi i zdravi došli u židovsku zemlju. Oplakivali su Jonatana i njegovu pratnju. Bili su puni straha. Sav je narod tugovao.

12:53 Svi su pogani oko njih nastojali da ih istrijebe. Govorili su: "Nemaju ni vođe ni pomoćnika. Vrijeme je da udarimo na njih, pa ćemo im zatrti spomen među ljudima!" Ę(143.-134. prije Krista)

13:1 Šimun je saznao da je Trifon sabrao veliku vojsku da upadne u judejsku zemlju i da je opustoši.

13:2 Kad je vidio gdje narod strepi od straha, došao je u Jeruzalem i skupio ga.

13:3 Tješio je narod govoreći: "Dobro znate što smo ja i moja braća i kuća mog oca učinili za Zakon i za Sveto mjesto. Poznati su vam i ratovi i nevolje koje smo pretrpjeli.

13:4 Sva su moja braća izginula za Izrael. Ja sam ostao sam.

13:5 U vrijeme ugnjetavanja nikako ne želim svog života štedjeti. Nisam bolji od svoje braće.

13:6 Nego radije ću osvetiti svoj narod, Sveto mjesto, vaše žene i vašu djecu, jer su se svi pogani, gonjeni mržnjom, udružili da nas zatru."

13:7 Čim je narod čuo te riječi, rasplamtio se duh u njemu.

13:8 Odgovorili su mu jakim glasom: "Ti si naš vođa namjesto Jude i svoga brata Jonatana!

13:9 Preuzmi vodstvo u našem ratu. Što nam god ti zapovjediš, mi ćemo izvršiti."

13:10 Sabrao je sve ljude sposobne za borbu i žurno dovršio zidove Jeruzalema i unaokolo ga utvrdio.

13:11 Poslao je u Jopu Apsalomova sina Jonatana i s njim znatnu vojsku. Taj je odande izagnao stanovnike i ondje se nastanio.

13:12 Trifon se podigao s velikom vojskom iz Ptolemaide da navali na židovsku zemlju. S njime je bio zasužnjeni Jonatan.

13:13 Šimun se utaborio kod Adide naprama ravnici.

13:14 Kad je Trifon doznao da je Šimun zamijenio svoga brata Jonatana i da kani s njim zametnuti boj, poslao je poslanike da mu kažu:

13:15 "Zbog srebra što ga tvoj brat Jonatan duguje kraljevskoj blagajni za službe što ih je obnašao držimo ga u sužanjstvu.

13:16 Zato sad pošalji stotinu srebrnih talenata i dva njegova sina kao taoce, da se, kad bude pušten na slobodu, ne odmetne od nas. Onda ćemo ga pustiti."

13:17 Premda je Šimun znao da mu glasnici lažu, ipak je poslao po srebro i dječake da na sebe ne navuče veliko neprijateljstvo naroda.

13:18 Jer bi inače rekli da je Jonatan poginuo zato što on nije poslao novce i dječake.

13:19 Zato je poslao dječake i stotinu talenata, ali ga Trifon prevari i ne posla Jonatana.

13:20 Poslije toga Trifon je krenuo da osvoji zemlju i opustoši je. Odabrali su zaobilazni put prema Adori. Šimun mu se isprečavao sa svojom vojskom kuda god je on prolazio.

13:21 A oni koji su bili u Tvrđi poslaše Trifonu poslanike, tražeći da brzo dođe k njima kroz pustinju i opskrbi ih hranom.

13:22 Tada Trifon odredi da onamo odu svi njegovi konjanici, ali je te noći pao tako obilan snijeg da nisu mogli krenuti. Digao je tabor i otišao u Galaaditidu.

13:23 Nadomak Baskame ubio je Jonatana, koga tu i pokopaše.

13:24 Potom se Trifon vratio u svoju zemlju.

13:25 Šimun je poslao po kosti svoga brata Jonatana i ukopao ga u Modinu, gradu svojih otaca.

13:26 Za njim je žalio sav Izrael i oplakivao ga mnogo dana.

13:27 Šimun je na grobnici svog oca i svoje braće podigao nadgrobnik od kamena uglađena straga i sprijeda, a tako visok da se vidio iz daljine.

13:28 Podigao je sedam piramida, jednu prema drugoj, ocu i majci i četvorici braće.

13:29 Načinio im je podnožja, okružio ih visokim stupovima, na stupove je na vječni spomen postavio bojnu opremu, a uz bojnu opremu klesane lađe da ih vide svi koji plove morem.

13:30 Takva je grobnica koju je podigao u Modinu i koja postoji i dan-danas.

13:31 Trifon je mladoga kralja Antioha pogubio na prijevaru.

13:32 Zavladao je namjesto njega, ovjenčao se krunom Azije i time navalio mnogo zla na zemlju.

13:33 A Šimun je ponovo sagradio tvrđave po Judeji, obzidao ih visokim kulama i velikim zidovima, s vratima i prijevornicama, i tvrđave je opskrbio hranom.

13:34 Potom je Šimun izabrao ljude i poslao ih kralju Demetriju da zemlji isposluju oprost, jer je Trifon znao samo otimati.

13:35 Kralj Demetrije poslao je odgovor na njihov zahtjev u pismu sastavljenu ovako:

13:36 "Kralj Demetrije pozdravlja vrhovnog svećenika Šimuna, prijatelja kraljeva, starješine i judejski narod.

13:37 Primili smo zlatnu krunu i palmovu grančicu koju ste nam poslali, pa smo pripravni da s vama sklopimo potpuni mir i da pišemo svojim službenicima da vas oproste od poreza.

13:38 Sve ono što smo s vama uglavili neka ostane na snazi i tvrđave što ste ih sagradili neka su vaše.

13:39 Opraštamo vam dosadašnje prijestupe i propuste i krunu koju dugujete. A ako se kakav drugi porez ubirao u Jeruzalemu, neka se više ne zahtijeva.

13:40 Ako su koji od vas kadri da se uvrste u moju tjelesnu stražu, neka se upišu. Neka među nama vlada mir."

13:41 Godine sto sedamdesete skinut je jaram pogana s Izraela,

13:42 i narod je u svojim poveljama i ugovorima počeo pisati: "Prve godine istaknutog vrhovnog svećenika, židovskog vojskovođe i glavara Šimuna."

13:43 U te dane opkoli Šimun Gezer da bi ga zaposjeo vojskom. Načinio je kule na kotačima i njima se poslužio protiv grada. Prolomio je jedan od bedema i osvojio ga.

13:44 Oni s kule uskočili su u mjesto. U gradu nasta velika strka.

13:45 Građani se sa ženama i djecom popeli na bedeme, trgali na sebi odjeću i Šimunu iza glasa dovikivali da s njima sklopi mir:

13:46 "Ne postupaj s nama po našoj zloći nego po svojem milosrđu!"

13:47 Šimun se s njima sporazumio i prestao je na njih udarati, ali ih je istjerao iz grada, očistio kuće u kojima su držali idole, a zatim uđe uz pjesme i hvalospjeve.

13:48 Uklonio je odande svaku nečistoću, naselio ljude koji vrše Zakon, utvrdio grad pa onda u njemu sebi uredio boravište.

13:49 Onima koji su bili u jeruzalemskoj Tvrđi nije se dopuštalo da odlaze iz zemlje ili da u nju idu, da kupuju ili prodaju. Ljuto su izgladnjeli. Mnogi su od njih svisnuli od gladi.

13:50 Zavapili su k Šimunu da s njima sklopi mir, a on tako i učini, ali ih odande istjera i očisti Tvrđu od svake poganštine.

13:51 Židovi su u nju ušli dvadeset i trećega dana drugoga mjeseca godine sto sedamdeset i prve. Klicali su noseći palmove grane, pjevali himne i hvalospjeve uz citare, harfe i cimbale, jer velik neprijatelj bijaše slomljen i izbačen iz Izraela.

13:52 Šimun je odredio da se svake godine taj dan svetkuje s veseljem. Utvrdio je hramsku goru kraj Tvrđe te se ondje sa svojima nastanio.

13:53 Kad je Šimun vidio da mu je sin Ivan odrastao do muževne dobi, postavi ga zapovjednikom svih snaga. Ivan se smjestio u Gezeru.

14:1 Godine sto sedamdeset i druge skupio je kralj Demetrije svoju vojsku i pošao u Mediju da dobije pomoć za rat protiv Trifona.

14:2 Kad je perzijski i medijski kralj Arsak čuo da je Demetrije došao na njegovo područje, posla jednog od svojih zapovjednika da ga uhvati živa.

14:3 Taj je otišao i porazio Demetrijevu vojsku, a njega uhvatio i doveo Arsaku, koji ga zatvori.

14:4 Zemlja je bila mirna za sve Šimunove vlade. Radio je na dobro svog naroda, i njegovu su vlast voljeli i njegovu slavu za sveg mu života.

14:5 Uz ostala slavna djela zauze Jopu, od nje učini svoju luku i sebi otvori pristup k morskim otocima.

14:6 Razmakao je međe svog naroda, zadržao zemlju u ruci

14:7 i skupio mnoštvo zarobljenika. Zagospodario je Gezerom, Betsurom i Tvrđom, odande je uklonio poganštinu i nitko se nije našao da mu odoli.

14:8 Ljudi su mirno obrađivali zemlju, zemlja je davala svoj prirod, a drveće u ravnici plodove.

14:9 Starci su na trgovima sjedili, svi su razgovarali o blagostanju, mladići su nosili raskošnu odoru i oklop.

14:10 Gradove je opskrbio živežem, opremio ih utvrdama, slava mu se pronijela do nakraj svijeta.

14:11 Smirio je zemlju te Izrael doživje veliku radost.

14:12 Svatko je sjedio pod svojom lozom i smokvom i nitko ga nije uznemirivao.

14:13 Nestali su svi što su ga u zemlji napadali, i tih su dana kraljevi bili poraženi.

14:14 Pridizao je ponizne u svom narodu i suzbijao sve bezbožnike i zlikovce. Obdržavao je Zakon,

14:15 vratio slavu Svetištu i obogatio ga mnogim posuđem.

14:16 Kad se u Rimu i do same Sparte saznalo da je Jonatan umro, nastade velika žalost.

14:17 Ali su čuli da ga je kao vrhovni svećenik naslijedio njegov brat Šimun, da je zavladao zemljom i gradovima u njoj

14:18 i zato su mu pisali na brončanim pločicama da s njim obnove prijateljstvo i savezništvo koje su već uglavili s njegovim bratom Judom i Jonatanom.

14:19 To se pročitalo pred skupštinom u Jeruzalemu.

14:20 Evo prijepisa pisma što su ga poslali Spartanci: "Glavari i grad Spartanaca pozdravljaju velikog svećenika Šimuna, starješine, svećenike i sav ostali židovski narod, svoju braću.

14:21 Poslanici koje ste poslali našem narodu kazivali su nam o vašoj slavi i časti i obradovali smo se njihovu dolasku.

14:22 Mi smo njihov izvještaj zapisali u narodnom vijeću ovako: židovski poslanici, Antiohov sin Numenije i Jasonov sin Antipater, došli su da s nama obnove prijateljstvo.

14:23 I narod je odlučio da ljude primi s počastima i da se prijepis njihova izvješća stavi među javne spise, da spartanski narod na to sačuva uspomenu. Osim toga, jedan je prijepis načinjen za vrhovnog svećenika Šimuna."

14:24 Poslije toga Šimun je poslao Numenija u Rim s velikim zlatnim štitom, teškim tisuću mina, da s Rimljanima utvrdi savez.

14:25 Kad je narod saznao za te događaje, reče: "Kako da zahvalimo Šimunu i njegovim sinovima?

14:26 Jer on se pokazao čvrst, kao i njegova braća i kuća njegova oca. U bojevima je junački odbio izraelske neprijatelje i izvojštio slobodu." I ispisaše brončane pločice, koje su postavili na stupove na gori Sionu.

14:27 A evo, u prijepisu, što su napisali: "Osamnaestog dana mjeseca Elula godine sto sedamdeset i druge, a to je treća godina velikog svećenika Šimuna, u Asaramelu,

14:28 na velikoj skupštini svećenika, naroda, narodnih knezova i zemaljskih starješina objavilo se slijedeće:

14:29 Dok su se česti ratovi vodili u zemlji, Matatijin sin Šimun, potomak Joaribovih sinova, i njegova braća izlagali su se opasnosti i opirali se protivnicima svog naroda da održe svoje Svetište i Zakon i uvelike su proslavili narod.

14:30 Jonatan je okupio narod i postao veliki svećenik, a zatim se pridružio svom narodu.

14:31 Neprijatelji Židova naumili su osvojiti njihovu zemlju da opustoše njihovo područje i dignu ruke na Svetište.

14:32 Tada je ustao Šimun i počeo vojevati za narod. Dao je mnogo svoga blaga, opremao oružjem hrabre ljude svog naroda i davao im plaću.

14:33 Utvrdio je židovske gradove i Betsur na židovskoj međi, gdje se prije nalazilo neprijateljsko oružje, i ondje je smjestio posadu židovskih ratnika.

14:34 Utvrdio je i Jopu na moru i Gezer u azotskom kraju, gdje su prije bili neprijatelji. Ondje je naselio Židove i ostavio im sve što im je trebalo za uzdržavanje.

14:35 Narod je upoznao Šimunovu vjernost i slavu kojom je on nakanio ovjenčati svoj narod. Zbog svih njegovih zasluga, zbog pravde i vjernosti narodu i jer je svime nastojao da podigne narod, postaviše ga za svoga vođu i velikog svećenika.

14:36 Onih dana on je uspio odstraniti pogane iz zemlje koju su zaposjeli i one iz Davidova grada u Jeruzalemu, gdje su se utvrdili i odakle su provaljivali i onečišćivali okolicu Svetišta i tako teško obeščašćivali njegovu svetost.

14:37 Smjestio je ondje židovske ratnike i utvrdio Tvrđu da zemlja i grad budu sigurni. Podigao je i jeruzalemske zidove.

14:38 Zato mu je kralj Demetrije potvrdio vrhovno svećeništvo,

14:39 podigao ga u red svojih prijatelja i okružio ga velikim sjajem.

14:40 Jer je kralj čuo kako Rimljani Židove nazivaju svojim prijateljima, saveznicima i braćom i kako su Šimunove poslanike počastili,

14:41 a Židovi i svećenici zaključili neka im Šimun bude vođa i veliki svećenik dovijeka, dok ne ustane vjerodostojan prorok.

14:42 Neka im bude upravitelj te određuje one koji će se brinuti za dobro Svetišta, za upravu zemljom, za oružje i utvrde.

14:43 Neka se brine za Svetište. Njega neka svi slušaju, sve isprave u zemlji neka se pišu u njegovo ime, a on da se oblači u grimiz i nosi zlatan nakit.

14:44 Da se ne usudi nitko, ni od naroda ni od svećenika, da štogod osujećuje ili se protivi onome što je on zapovjedio, niti da mimo njega u zemlji saziva skupštine, niti da se oblači grimizom ili nosi zlatnu kopču.

14:45 Tko se god o to ogriješi ili štogod od toga osujeti bit će krivac.

14:46 Sav je narod odobrio da se Šimun ovlasti da radi prema svom nahođenju.

14:47 Šimun je prihvatio i pristao da bude vrhovni svećenik, vojskovođa i knez Židova i svećenika, da bude na čelu svima."

14:48 Odredili su da se ta isprava ureže u brončane ploče i da se one izlože u predvorju Svetišta na vidljivu mjestu,

14:49 a da se njezini prijepisi pohrane u riznici tako da njima raspolažu Šimun i njegovi sinovi.

15:1 Antioh, sin kralja Demetrija, posla s morskih otoka svećeniku i židovskom vođi Šimunu i svemu narodu

15:2 pismo ovog sadržaja: "Kralj Antioh pozdravlja velikog svećenika i vođu Šimuna i židovski narod.

15:3 Budući da su se pokvarenjaci dočepali kraljevstva naših otaca, odlučio sam da ga opet osvojim i uspostavim kako je bilo i prije, i zato sam podigao silne čete i opremio ratno brodovlje

15:4 da se iskrcam u zemlji i osvetim onima koji su je upropastili i opustošili mnoge gradove moga kraljevstva.

15:5 Potvrđujem ti sva oslobođenja od poreza kojih su te oslobodili kraljevi prije mene i svih ostalih prinosa koje su ti otpustili.

15:6 Dopuštam ti da u svojoj kovnici kuješ novce koji će zakonito optjecati tvojom zemljom.

15:7 Neka Jeruzalem i Svetište budu slobodni. Neka ti ostane sve oružje koje si proizveo i sve tvrđave koje si podigao i koje zapremaš.

15:8 Neka ti se oprosti sve što duguješ kraljevskoj riznici i ono što ćeš ubuduće dugovati kralju odsele pa dovijeka.

15:9 Kad ponovo osvojimo svoje kraljevstvo, obasut ćemo tebe, tvoj narod i Hram takvim častima da će vam slava zablistati po svoj zemlji."

15:10 Godine sto sedamdeset i četvrte krenu kralj Antioh u zemlju svojih otaca. Oko njega su se okupile sve čete, tako da ih je malo ostalo uz Trifona.

15:11 Antioh je udario za njim u potjeru. Trifon je pobjegao u Doru na moru,

15:12 jer je znao da se na njega svalilo zlo i da su ga čete ostavile.

15:13 Antioh se utaborio kod Dore sa sto i dvadeset tisuća pješaka i osam tisuća konjanika.

15:14 Opkolio je grad, pritisnuo ga s kopna i mora, jer se brodovlje približilo s morske strane, tako da nitko nije mogao niti ulaziti niti izlaziti.

15:15 Uto je Numenije sa svojom pratnjom došao iz Rima s pismima za kraljeve i zemlje. Evo njihova sadržaja:

15:16 "Rimski konzul Lucije pozdravlja kralja Ptolemeja.

15:17 Veliki svećenik Šimun i židovski narod uputili su nam židovske poslanike kao prijatelje i saveznike da obnove nekadašnje prijateljstvo i savezništvo.

15:18 Donijeli su zlatan štit od tisuću mina.

15:19 Odlučili smo, dakle, pisati kraljevima i zemljama da im ne čine nikakva zla niti da udaraju na njih, na njihove gradove, na njihovu zemlju i da se ne povezuju s onima koji bi ih napadali.

15:20 Odlučili smo da od njih primimo štit.

15:21 Ako su, dakle, kakvi opaki ljudi utekli iz njihove zemlje k vama, predajte ih velikom svećeniku Šimunu da ih kazni po njihovim zakonima!"

15:22 Tako je pisao kralju Demetriju, Atalu, Ariaratu, i Arsaku

15:23 i u sve zemlje: Sampsami, Spartancima, u Delos, u Mindos, u Sikion, U Kariju, u Samos, u Pamfiliju, u Likiju, u Halikarnas, u Rodos, u Faselidu, u Kos, u Sidu, u Arad, Gortinu, Knidos, Cipar i Kirenu.

15:24 Prijepis tih pisama poslali su velikom svećeniku Šimunu.

15:25 Antioh je taborio pred Dorom, u njezinu predgrađu, pa je neprestano upućivao nove odrede protiv grada i izrađivao bojne naprave. Stisnuo je Trifona tako da se nije moglo niti izlaziti niti ulaziti.

15:26 Šimun mu je poslao dvije tisuće odabranih ljudi da mu pomažu u boju, a k tomu srebra i zlata i mnogo opreme.

15:27 On toga ne htjede primiti. Štoviše, poništio je sve što je prije sa Šimunom ugovorio. Posve se izmijenio prema njemu.

15:28 Poslao je k njemu Atenobija, jednog od svojih prijatelja, da se s njim porazgovori i reče mu: "Vi držite u svojoj vlasti Jopu, Gezer i jeruzalemsku Tvrđu, gradove moga kraljevstva.

15:29 Njihova ste područja opustošili, počinili ste mnogo zla u zemlji i zavladali mnogim krajevima u mom kraljevstvu.

15:30 Zato sad vratite gradove koje ste osvojili, zajedno s porezima onih krajeva kojima ste zavladali izvan židovskih granica.

15:31 Ako pak nećete, dajte mjesto toga pet stotina srebrnih talenata, a za štete što ste ih počinili i za poreze gradova drugih pet stotina talenata; ako ni toga nećete, poći ćemo protiv vas u rat."

15:32 Kraljev je prijatelj Atenobije došao u Jeruzalem i vidio Šimunov sjaj i ormar sa zlatnim i srebrnim posuđem i mnogu poslugu. On se zapanjio. Saopćio mu je kraljevu poruku.

15:33 Šimun mu odgovori ovako: "Mi nikako nismo oteli tuđu zemlju niti smo zavladali tuđim dobrima, nego je to baština naših otaca: naši su je neprijatelji nepravedno stanovito vrijeme posjedovali.

15:34 Mi smo pak, koristeći se povoljnim prilikama, ponovo osvojili baštinu svojih predaka.

15:35 Što se tiče Jope i Gezera, koje ti tražiš, ti su gradovi mnogo mučili narod i pustošili nam zemlju, za njih ćemo dati stotinu talenata."

15:36 Poslanik mu na to nije odgovorio ni riječi. Vratio se gnjevan kralju i upoznao ga sa Šimunovim odgovorom i veličanstvom, ukratko, sa svim što je vidio, a kralj nato usplamtje gnjevom.

15:37 Trifon se ukrcao u lađu i pobjegao u Ortosiju.

15:38 Kralj je Kendebeja postavio za upravitelja primorja i predao mu pješačke i konjaničke čete.

15:39 Zapovjedio mu je da se utabori pred Judejom i naložio mu da izgradi Kedron, učvrsti mu vrata i zavojšti na narod. Kralj je pošao u potjeru za Trifonom.

15:40 Kendebej je došao u Jamniju i počeo uznemirivati narod, provaljivati u Judeju, odvoditi narod u roblje i ubijati ga.

15:41 Ponovo je izgradio Kedron te u nj smjestio konjanike i pješake da provaljuju i obilaze judejskim putovima, kako mu bješe zapovjedio kralj.

16:1 Ivan uzađe iz Gezera i javi svom ocu Šimunu što radi Kendebej.

16:2 Šimun tada dozva svoja dva najstarija sina, Judu i Ivana, i reče im: "Moja braća i ja, i moj očinski dom, vojevali smo protiv Izraelovih neprijatelja od mladosti do današnjeg dana i uspjeli smo više puta izbaviti Izraela.

16:3 Sad sam ja ostario, a vi ste se po Milosti dohvatili snage: stanite, dakle, na moje mjesto i na mjesto mog brata! Idite i borite se za naš narod, i nebeska pomoć neka bude s vama!"

16:4 Tada izabra u zemlji dvadeset tisuća pješaka i konjanike te odoše na Kendebeja. Prenoćili su u Modinu.

16:5 Uranivši ujutro, krenuli su u ravnicu, i gle, ide na njih velika vojska, pješaci i konjanici. Među njima bijaše potok.

16:6 Ivan sa svojim ljudima zauze položaj nasuprot neprijateljima. A kad je vidio da se narod boji prijeći preko potoka, sam prijeđe prvi. Ljudi, videći ga, prijeđoše za njim.

16:7 Razdijelio je vojsku i konjanike pomiješao među pješake, jer je neprijateljskih konjanika bilo vrlo mnogo.

16:8 Odjeknuše trube. Kendebej sa svojom vojskom pobježe. Mnogi su poginuli, a oni koji su se spasili pobjegoše put tvrđave.

16:9 Tada bi ranjen Ivanov brat Juda. Ivan ih je pak gonio dok Kendebej nije stigao do Kedrona, što ga je sam utvrdio.

16:10 Pobijeđeni su utekli do kula u poljima Azota, a pobjednik ih zapali. Od njih pade oko dvije tisuće ljudi. Ivan se mirno vratio u Judeju.

16:11 Abubov sin Ptolemej postavljen je upraviteljem u jerihonskoj ravnici. Imao je mnogo srebra i zlata,

16:12 jer je bio zet velikog svećenika.

16:13 Njegovo se srce uzoholilo. Naumio je da zavlada zemljom i stvarao je vjerolomne osnove protiv Šimuna i njegovih sinova.

16:14 Šimun je obilazio gradove u zemlji nadzirući ih i brinući se za upravu. Tako je došao u Jerihon sa svojim sinovima Matatijom i Judom godine sto sedamdeset i sedme, jedanaestog mjeseca, a to je mjesec Sabat.

16:15 Abubov ih sin prijevarom namami u tvrđavicu zvanu Dok, koju je on i sagradio. Pripravio im je veliku gozbu, ali je ondje sakrio ljude.

16:16 Kad se Šimun sa svojim sinovima napio, ustao je Ptolemej sa svojim ljudima, uzeo oružje, navalio na Šimuna u blagovalištu i ubio njega, njegove sinove i neke od njihove posluge.

16:17 Tako je počinio veliku nevjeru, dobro uzvratio zlom.

16:18 Ptolemej je o tom pismeno obavijestio kralja da mu pošalje u pomoć čete i preda mu gradove i zemlju.

16:19 Druge je poslao u Gezer da maknu Ivana te je pismeno naložio zapovjednicima vojske da dođu k njemu da im dade srebra, zlata i darova.

16:20 Ostale je poslao da zauzmu Jeruzalem i hramsku goru.

16:21 Ali je netko potrčao naprijed i Ivanu u Gezeru javio da su mu poginuli otac i braća. Dodao je: "I poslao je nekoga da ubije i tebe."

16:22 Na tu se vijest Ivan razgnjevi. Uhvatio je ljude koji su došli da ga ubiju te ih je pogubio, jer je znao da ga žele ubiti.

16:23 Ostala Ivanova djela, njegovi ratovi i junaštva što ih je izvršio, bedemi koje je sagradio i ostali njegovi pothvati,

16:24 sve je to zapisano u Ljetopisima njegova vrhovnog svećeništva, od dana kada je poslije svog oca postao velikim svećenikom.